Jesi
jer ako nisi ti, onda nisam ni ja
, a lijepo sam si ostvarila baš to što ti želiš. Dobila sam kćerku u 40. godini, nakon tri poroda i dva sina.
Meni nikad nije dosta djece i znala sam da je 38.godina zadnji rok za svjesno ostati trudna, tako sam si u glavi zamislila. S mužem je bilo malo teže, ali nekako su se okolnosti posložile da se nije bunio, mislim da je smatrao da to nama i neće uspjeti.
A zatrudnila sam odmah, valjda isti dan kad smo se našli nakon dugog razdoblja razdvojenosti i to jako daleko od doma. U avion na povratku nisam ušla sama.
Trudnoća mi je bila iz snova, sve sam mogla, nitko nije ni znao do petog mjeseca, dobila ukupno 6 kg, ni povraćanja, porod za nevjerovati, bez tiskanja, ona je samo isplivala, dojila normalno duboko u drugu godinu.
Starija braća su je super prihvatila, nisu se bunili ni kad sam im rekla da čekamo bebu, nije bilo ljubomore, iako je među njima uvijek bila prisutna.
To dijete nije nikad plakalo, a kad će ni stići sa nas 4 velikih pri ruci
je razmažena, ali OK razmažena.
Ponekad sam se pitala da li je to nama trebalo, troje djece iziskuje dosta više novaca, više vremena, više živaca. Ja sam napustila i dobar posao i posvetila se njima. No, kad podvučem crtu...mogla sam još koje imati.