Pisala sam nedavno na nekom topicu, kako je mm davio za treće, a ja sam u teoriji htjela, ali u praksi se nikako nagovoriti... Stalno sam "kalkulirala" između "je li nam to treba" i "želim li još jedno"... pa kad sam bila sasvim sigurna da želim, a nimalo sigurna "da nam treba" presudio je onaj neki citat "u životu žališ samo zbog onog što nisi napravio"... tako sam si nekako i posložila stvari u glavi... da ću se vjerojatno uvijek pitati kako bi bilo. I evo ga, trudna s punih 39 godina. MM će napuniti 45.

Trudnoće su mi (sve tri) bolje da ne pišem kako naporne. Djeca (sad će 4 i 7) su mi "zahtjevna" , posao mi je zahtjev, stambeno pitanje za toliko nas tek treba riješiti... ali što onda... To je sve život .


Sirus super napisano, to je to...