Mi smo od kako smo odlučili za djecu odmah odlučili za troje s minimalnom razlikom,
tako je i bilo,
rodila sam troje u roku od 4 godine....
Taman kad smo planirali četvrto, najmlađem je dijagnosticiran autizam (tada je imal 2g) i četvrto je dijete palo na dno liste
Sad , maleni ima 6godina, jako puno smo s njim prošli, i bolje i teže dane, i ostavrivanje i neostvarivanje raznoraznih prava koje ima kao dijete s invaliditetom,
kod nas je to borba s vjetrenjačama, financijski sve ovisi o tome kolko roditelji mogu izdvojiti, i tako..
ALi uglavnom, maleni lijepo napreduje, krenuo je govor, pa tako i samanjenje frustracija, stariji su 3. i 4. razred,
a mi čekamo četvro , evo termin za 3 mjeseca.....

Mi smo doduše mlađi od pokretačice posta (ja 35, muž 34),
al imamo ogromni kredit još 25godina i znači dijete s poteškoćama, ali jedva čekamo kad beba stigne, tada ćemo biti ono što smo oduvijek željeli

Mišljenja sam da smo svi mi različiti, i teško je uopće dati nekome savjet u vezi jel imat još djece ili ne..
i mnogima koji nas znaju se vjerojatno čii da nismo baš pri zdravoj pameti, al ja to hendlam bez brige, muž puno radi, al to je naš stil, nema labavo, uvijek je akcija i dinamično kod nas... Nema planiranja, sve nekako spontano ide..