Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
Malo sam ti secirala post , al ne znam tocno na koga ovdje mislis .
Ja mislim da je djecurlija i roditeljstvo svima naporno, imao jedno ili 6, bili bebe, todleri ili tinejdzeri. I ne znam tko je ovdje cool i zen . Samo kad proletis par tema vidis da se na svakoj nadje netko tko se oko neceg bori, s necim muci. Samo, nekad dramis, a nekad imas taj fini sarkazam, cinizam, i smijes se sam sebi i svojoj "muci". Ono, svi se mi borimo s necim, samo na drugaciji nacin pisemo o tome.

Osim izricaja, mislim da je razlicit i stupanj "pomirenosti sa stvarima". Mozda je to taj zen o kojem govorite? Jer nije da mogu, nije da mi je lako, nije da mi nije drama i da ne bih najradije pobjegla i bila sama... Nego eto tako je kako je. Sad sam tu, i imam to ispred sebe, i sto mi drugo preostaje nego uhvatit se u kostac s tim. A nije da sam bas sretna. Samo mi se vise ne da dramit . Čekam svoje vrijeme, doći će.

Ili sto je napisala lavko "lako ćemo". Nije "lako cemo", nego jednostavno uzmes to sto si dobio/odabrao i ajde polako... Svaki drugi (a ponekad i svaki) korak nije onakav kakvim si ga zamisljao, kako si planirao... Pa se pomiris s tim, pa nekad uvidis i da je ispalo bolje nego kako si planirao, nekad nije, al ides dalje. Jednostavno ne mozes sve.
Sve potpisujem. Nije ni meni lako s njima, samo ja to drugacije percipiram. Pamtim samo sretne daaaneee
Tu i tamo napisem koji "biser", ali daleko vise ih ne napisem, jer...kako bih ja bez moje djece, sve to ide u roditeljski staz.
Mogu jasno reci da je biti roditelj najtezi posao na svijetu, ali mozemo mi to. Odrastu oni.