Šta mi je?

[Peterlin]

a da, to je strašno individualno. ja razumijem i to kao i odsustvo te želje. i milogleda. nikad nisam osjetila, nikad nisam nit primjećivala (osim onako kurtoazije radi) tuđe bebe, al super riječ

X

Na obje stvari. Ni meni nikad tuđe bebe nisu nešto značile - ima ih ružnih, ko mačke (kako bi rekla i moja svekrva) i budući da nisam voljela da drugi ogledavaju i diraju moju djecu, to nisam činila ni tuđim bebama.

Ja sam među onima koji nisu odmah osjetili povezanost ni sa vlastitom djecom. Trebalo mi je neko vrijeme... Zapravo, sve čovjek odradi, ali pravi gušt meni počinje tek kad dobijem "odziv" od djeteta - kad se prvi put nasmije, to je već druga priča....

[mitovski]

X


Ja sam među onima koji nisu odmah osjetili povezanost ni sa vlastitom djecom. Trebalo mi je neko vrijeme... Zapravo, sve čovjek odradi, ali pravi gušt meni počinje tek kad dobijem "odziv" od djeteta - kad se prvi put nasmije, to je već druga priča....

Isto i kod mene i osjećala sam se užasno i krivom jer svi mediji a i po forumima kad čitaš pa i na ovom ispada da je uvijek sve savršeno i svi se iste sekunde povežu.
Ono, kad rodiš počnu cvjetići lebdjeti oko tebe i sve je zen. Kod mene nije bilo tako, moja bebe je plakala 24 sata, ja sam se oporavljala od teškog carskog reza, izgubila ogromnu količinu krvi, ne da nisam imala podršku nego sam imala mamu koja ima alzheimera i tatu koji se počeo gubiti pred moždani udar i stvari su bile daleko od idealne ali nigdje se nije pisalo ni pričalo o tome da nije uvijek sve divno i krasno.
Onda sam ja mislila kako samnom nešto nije u redu i sad imam ptsp od svega toga. Zato mislim da je zbog svih budućih mama važno da pišemo o tome da nije uvijek sve divno, da hormoni peru, život se okreće na glavačke i ne lepršaju leptirići.

[lavko]

Isto i kod mene i osjećala sam se užasno i krivom jer svi mediji a i po forumima kad čitaš pa i na ovom ispada da je uvijek sve savršeno i svi se iste sekunde povežu.
Ono, kad rodiš počnu cvjetići lebdjeti oko tebe i sve je zen. Kod mene nije bilo tako, moja bebe je plakala 24 sata, ja sam se oporavljala od teškog carskog reza, izgubila ogromnu količinu krvi, ne da nisam imala podršku nego sam imala mamu koja ima alzheimera i tatu koji se počeo gubiti pred moždani udar i stvari su bile daleko od idealne ali nigdje se nije pisalo ni pričalo o tome da nije uvijek sve divno i krasno.
Onda sam ja mislila kako samnom nešto nije u redu i sad imam ptsp od svega toga. Zato mislim da je zbog svih budućih mama važno da pišemo o tome da nije uvijek sve divno, da hormoni peru, život se okreće na glavačke i ne lepršaju leptirići.

x

[vertex]

Pa i forumi...kad nabasam, svake prijestupne, na neke forume na kojima nisam domaća i tema bude djeca, imam dojam da se s toliko oporosti piše o djeci i roditeljevanju da meni stvara nelagodu. Definitivno nimalo bajkovito.