Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
Malo sam ti secirala post , al ne znam tocno na koga ovdje mislis .
Ja mislim da je djecurlija i roditeljstvo svima naporno, imao jedno ili 6, bili bebe, todleri ili tinejdzeri. I ne znam tko je ovdje cool i zen . Samo kad proletis par tema vidis da se na svakoj nadje netko tko se oko neceg bori, s necim muci. Samo, nekad dramis, a nekad imas taj fini sarkazam, cinizam, i smijes se sam sebi i svojoj "muci". Ono, svi se mi borimo s necim, samo na drugaciji nacin pisemo o tome.

Osim izricaja, mislim da je razlicit i stupanj "pomirenosti sa stvarima". Mozda je to taj zen o kojem govorite? Jer nije da mogu, nije da mi je lako, nije da mi nije drama i da ne bih najradije pobjegla i bila sama... Nego eto tako je kako je. Sad sam tu, i imam to ispred sebe, i sto mi drugo preostaje nego uhvatit se u kostac s tim. A nije da sam bas sretna. Samo mi se vise ne da dramit . Čekam svoje vrijeme, doći će.

Ili sto je napisala lavko "lako ćemo". Nije "lako cemo", nego jednostavno uzmes to sto si dobio/odabrao i ajde polako... Svaki drugi (a ponekad i svaki) korak nije onakav kakvim si ga zamisljao, kako si planirao... Pa se pomiris s tim, pa nekad uvidis i da je ispalo bolje nego kako si planirao, nekad nije, al ides dalje. Jednostavno ne mozes sve.

Ja sam ozbiljno počela sumnjati da će 'moje vrijeme' doći. Treće dijete ni nakon 16 godina ne pokazuje znakove sazrijevanja (u smislu prihvaćanja školskih obaveza). Ako bude sreće i završi srednju školu, tada ću trebati njegovati roditelje, a nakon toga će trebati njegovati mene i ništa od 'mog vremena'.