Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
Mislim da je ljudima koji imaju snažne interese stvarno teško pomirit roditeljstvo s vlastitim potrebama. Dakle, mislim da to nije samo do toga kako prihvaćaš roditeljstvo, nego i do toga koliko sebe možeš realizirati usporedo s roditeljstvom. Ako si sretan kad imaš vremena za čitanje/trening/kino/sat-dva slikanja, super. Ako žudiš za realizacijom vremenski zahtijevnih i mentalno okupirajućih projekata, onda moraš biti u nekom raskoraku, ili sa samim sobom, ili s djecom.
Muškarcima je (ili je bilo) doduše to tradicionalno vrlo jednostavno - ne sjećam se o kojem sam piscu čitala kako je bio krasan i vrlo posvećen otac, a dan mu se sastojao od pisanja ujutro, predavanja na univerzitetu popodne i primanja studenata u večernjim satima. Helou.
Mislim da je taj pisac bio baš Tolkien, ali moguće da grešim...
Slažem se sa prvim pasusom, jedino što mislim da nije pošteno uopšte ubaciti decu u takvu životnu jednačinu velikih i okupirajućih celoživotnih strasti, tj. ako nikako nisi spreman da mesto i vreme ustupiš i deci.

Odbojno mi je delegirati druge da provode većinu vremena sa tvojim (malim) detetom, bez obzira da li si muško ili žensko, da li pratiš svoje velike strasti i roniš po koralnim morima ili pratiš svaku tursku seriju, i da li si umesto sebe angažovao bake, dede, plaćenu čuvalicu ili sopstvenu stariju decu.
Da, svesna sam da će i tako odgojena deca verovatno izrasti u divne i stabilne ljude, da će deca verovatno profitirati od celodnevnih i višednevnih druženja sa drugim ljudima i svojom braćom/sestrama, i da nije toliko važno od koga se dobija ljubav i pažnja nego koliko se ljubavi i pažnje dobije.

Ali da ću za takve roditelje reći da su divni, uspešni i pažljivi roditelji, pa, bome, neću. Mogu im eventualno čestitati na uspešnom nalaženju dovoljnog broja voljnih surogata...