Quote Originally Posted by vertex View Post
Mislim da je ljudima koji imaju snažne interese stvarno teško pomirit roditeljstvo s vlastitim potrebama. Dakle, mislim da to nije samo do toga kako prihvaćaš roditeljstvo, nego i do toga koliko sebe možeš realizirati usporedo s roditeljstvom. Ako si sretan kad imaš vremena za čitanje/trening/kino/sat-dva slikanja, super. Ako žudiš za realizacijom vremenski zahtijevnih i mentalno okupirajućih projekata, onda moraš biti u nekom raskoraku, ili sa samim sobom, ili s djecom.
Muškarcima je (ili je bilo) doduše to tradicionalno vrlo jednostavno - ne sjećam se o kojem sam piscu čitala kako je bio krasan i vrlo posvećen otac, a dan mu se sastojao od pisanja ujutro, predavanja na univerzitetu popodne i primanja studenata u večernjim satima. Helou.
Potpis na cijeli post, boldala sam ono što se odnosi na mene.
Plus toga, na dnevnoj bazi trebam trenutke osamljenosti samo za svoja razmišljanja da bih se resetirala i smireno prolazila kroz obaveze. Nekad to nemam, bolesni su, nema tate itd. i skontam da u jednom trenutku ne mogu više, osjećam se preplavljeno bukom, dodirima, obavezama....
Ne znam, stekla sam dojam da mi roditeljstvo pada teže nego mnogima. Angažirana sam majka, trudim se jako i to sve, ali takva je većina na ovom forumu...
U biti najviše sam reagirala na ono da s većim brojem djece stvari postaju lakše. Ja samo znam da su mi postale duplo teže jer se broj djece udvostručio