Šta mi je?

[pulinka]

Mislim da je ljudima koji imaju snažne interese stvarno teško pomirit roditeljstvo s vlastitim potrebama. Dakle, mislim da to nije samo do toga kako prihvaćaš roditeljstvo, nego i do toga koliko sebe možeš realizirati usporedo s roditeljstvom. Ako si sretan kad imaš vremena za čitanje/trening/kino/sat-dva slikanja, super. Ako žudiš za realizacijom vremenski zahtijevnih i mentalno okupirajućih projekata, onda moraš biti u nekom raskoraku, ili sa samim sobom, ili s djecom.
Muškarcima je (ili je bilo) doduše to tradicionalno vrlo jednostavno - ne sjećam se o kojem sam piscu čitala kako je bio krasan i vrlo posvećen otac, a dan mu se sastojao od pisanja ujutro, predavanja na univerzitetu popodne i primanja studenata u večernjim satima. Helou.

Mislim da je taj pisac bio baš Tolkien, ali moguće da grešim...
Slažem se sa prvim pasusom, jedino što mislim da nije pošteno uopšte ubaciti decu u takvu životnu jednačinu velikih i okupirajućih celoživotnih strasti, tj. ako nikako nisi spreman da mesto i vreme ustupiš i deci.

Odbojno mi je delegirati druge da provode većinu vremena sa tvojim (malim) detetom, bez obzira da li si muško ili žensko, da li pratiš svoje velike strasti i roniš po koralnim morima ili pratiš svaku tursku seriju, i da li si umesto sebe angažovao bake, dede, plaćenu čuvalicu ili sopstvenu stariju decu.
Da, svesna sam da će i tako odgojena deca verovatno izrasti u divne i stabilne ljude, da će deca verovatno profitirati od celodnevnih i višednevnih druženja sa drugim ljudima i svojom braćom/sestrama, i da nije toliko važno od koga se dobija ljubav i pažnja nego koliko se ljubavi i pažnje dobije.

Ali da ću za takve roditelje reći da su divni, uspešni i pažljivi roditelji, pa, bome, neću. Mogu im eventualno čestitati na uspešnom nalaženju dovoljnog broja voljnih surogata...

[Zuska]

Mislim da je ljudima koji imaju snažne interese stvarno teško pomirit roditeljstvo s vlastitim potrebama. Dakle, mislim da to nije samo do toga kako prihvaćaš roditeljstvo, nego i do toga koliko sebe možeš realizirati usporedo s roditeljstvom. Ako si sretan kad imaš vremena za čitanje/trening/kino/sat-dva slikanja, super. Ako žudiš za realizacijom vremenski zahtijevnih i mentalno okupirajućih projekata, onda moraš biti u nekom raskoraku, ili sa samim sobom, ili s djecom.
Muškarcima je (ili je bilo) doduše to tradicionalno vrlo jednostavno - ne sjećam se o kojem sam piscu čitala kako je bio krasan i vrlo posvećen otac, a dan mu se sastojao od pisanja ujutro, predavanja na univerzitetu popodne i primanja studenata u večernjim satima. Helou.

Potpis na cijeli post, boldala sam ono što se odnosi na mene.
Plus toga, na dnevnoj bazi trebam trenutke osamljenosti samo za svoja razmišljanja da bih se resetirala i smireno prolazila kroz obaveze. Nekad to nemam, bolesni su, nema tate itd. i skontam da u jednom trenutku ne mogu više, osjećam se preplavljeno bukom, dodirima, obavezama....
Ne znam, stekla sam dojam da mi roditeljstvo pada teže nego mnogima. Angažirana sam majka, trudim se jako i to sve, ali takva je većina na ovom forumu...
U biti najviše sam reagirala na ono da s većim brojem djece stvari postaju lakše. Ja samo znam da su mi postale duplo teže jer se broj djece udvostručio

[pulinka]

Zuska, ja mislim da ćeš kroz godinu, dve imati potpuno drugačiju perspektivu. Deca su ti još mala.
Znam da su tvoji oboje već i sposobni i samostalni, i da misliš da nisam u pravu, ali, zaista su još mali. Još uvek traže puno i emotivno, i vremenski.
Ja sam se pre dve godine osećala isto kao ti sad.
U međuvremenu, deca su mi napunila 5 i 7, isto kao pokretačici teme, i ja se odjednom više ne osećam tako vezana decom. I otkrivam ponovo želju za bebama, valjda sam ja jedna od onih žena koja se oseća ostvareno kroz decu , iako sebe nikad nisam tako percipirala jer sam uvek imala kojekakve manje i veće životne strasti, interese, hobije.

[emily]

po mom iskustvu, osjetno lakse postane kad najmladje dijete navrsi cca 5 godina (ja sam, recimo, tu pocela opet puno citati, a da nisu knjige o odgoju djece )
pa jos malo lakse kad krene u skolu
sa 10 godina je to vec banja (u odnosu na dvogodisnjaka recimo )
a negdje u 6. razredu - skoro pa totalna sloboda

[casa]

Zuska, ja recimo mislim da ti druge nenamjerno lažu. Ono nije lakše kad dijete poodraste jer svako doba nosi svoje... Ili se baviš zadacama, aktivnostima, izlascima, kolutanjem očima... Ako ti je sad tako tesko s dvoje djece i nije ti postalo lakse kad se drugo rodilo, rekla bih da nisi taj tip koji hendla bez osjećaja zarobljenosti djecu. I ne vidim zašto ne bi mogla ne biti raj tip. Jednostavno smo različiti... Netko može s lakoćom odgojit petero netko ne. I meni je ta muško ženska priča u ovom vremenu promašena. Pa imaju žene postporodajnu depresiju bez obzira na njihova umjetnička stremljenja.
Meni se čini da je puno važnije koliko tko sna treba. Da mi je potrebno osam sati sna, bila bih nezadovoljnija i govorila bih kako nemam to vrijeme za sebe. Sad treba li meni tako malo sna jer sam takva rođena ili sam se na vrijeme počela trenirati...

[Bubilo Bubich]

Ma nije lakše, nego manje brineš, snižavaš kriterije, preskačeš kad možeš - tako je lakše, ne zato što je lakše, nego zato što si gdje god možeš olakšavaš .

[Mima]

PA ne znam kako nije lakše u smislu da imaš veću količinu slobodnog vremena, naravno da je. Malu djecu svuda vodiš, ne možeš ih ostaviti same kod kuće, kod kuće se igraš i baviš s njima, a kad dijete doraste do neke dobi to se sve više i više smanjuje i ostaje ti slobodno vrijeme. U tom smislu je svakako lakše.

[Jurana]

A majketimile, zašto je tako teško povjerovati da je nekom lakše?

Meni je lakše i ne lažem ni namjerno i nenamjerno kad kažem da mi je lakše.

[cvijeta73]

po mom iskustvu, osjetno lakse postane kad najmladje dijete navrsi cca 5 godina (ja sam, recimo, tu pocela opet puno citati, a da nisu knjige o odgoju djece )
pa jos malo lakse kad krene u skolu
sa 10 godina je to vec banja (u odnosu na dvogodisnjaka recimo )
a negdje u 6. razredu - skoro pa totalna sloboda

x

i moje iskustvo je ovako. ne bih se složila sa casom. to valjda ovisi kakav si tip. ja volim pričati s djecom, a bebe su mi naporne. naročito kad su naporne. naporna mi je i činjenica da netko po cijele dane visi na tebi, da nemaš taj odmak. to mi je puno teže hendlati nego kolutanje očiju.

ulet mima, da, točno to.

[laumi]

Potpis na cijeli post, boldala sam ono što se odnosi na mene.
Plus toga, na dnevnoj bazi trebam trenutke osamljenosti samo za svoja razmišljanja da bih se resetirala i smireno prolazila kroz obaveze. Nekad to nemam, bolesni su, nema tate itd. i skontam da u jednom trenutku ne mogu više, osjećam se preplavljeno bukom, dodirima, obavezama....
Ne znam, stekla sam dojam da mi roditeljstvo pada teže nego mnogima. Angažirana sam majka, trudim se jako i to sve, ali takva je većina na ovom forumu...
U biti najviše sam reagirala na ono da s većim brojem djece stvari postaju lakše. Ja samo znam da su mi postale duplo teže jer se broj djece udvostručio

I opet potpis na Zusku.
Moja djeca (9,5; 11 i 15 god.) su kad su malo poodrasli, skuzili da sam osjetljiva na buku i puno podrazaja pa sad vec i sami pitaju: Jel sad vrijeme za tvoje zen minute, da malo usutimo?

Svidja mi se tvoj post, casa.

[casa]

Pa ali ako u prelasku s jedno na dvoje vec nisi sve to napravio... Nismo svi isti... Poznajem curu koja je rodila petero djece u sest godina, vodi svoju malu privatnu praksu, uvijek je sredena i vedra. Nije to neka poza, nema ona baku koja svugdje uskače vec je vrijedna, organizirana i dovoljno lezerna. Ja ne mogu i ne moram postati ona. Niti je potrebno takvima tražit svekrve koje im sve rade, los odnos s mužem ili kakvu drugu prevaru. Neki mogu, a neki ne. Ko matematika... Il ti ide i sve ti logicno ili vjezbas i vjezbas i dobijes dva.

[casa]

Ma vjerujem ja da je tebi jurana lakše. Al eto citajuci zusku nisam baš uvjerena da ce njoj biti lakše. Nisam htjela nikoga uvjeravati da mu nije lakše. Meni je sve to s djecom veselje i uopće mi nije teško pa opet ne pišem da je i drugima tako...

[pulinka]

Pa, dobro, ako su nekome potrebni samo trenuci tišine i izolovanosti u toku dana da bi se resetovao i napunio baterije, ja ne znam zašto mu onda sa odrastanjem dece ne bi postalo lakše? Veća deca stvarno nude puno više takvih trenutaka? Jasno da se pojavljuju novi problemi i obaveze, ali, kako kaže cvijeta, možda je nekome prosto lakše rešavati probleme i obaveze veće dece nego beba i todlera? Ja sam pisala o tom aspektu "lakšeg".

[emily]

ja volim djecu, i bebe, i ove malo vece, i najvece
ne sjecam se da mi je period kad su bili bebe ili do 5 godina, bio traumatican i da sam se osjecala jako zarobljeno. to je tada jednostavno bio takav period, vozis paralelno sve, i posao, i kucu, i djecu koja te trebaju puno.
(a mozda samo patim od mamnezije )

ali sigurno da mi je teze bilo ako dijete ne hoda, pa ga moras nositi svuda, i po kuci i po vani, ili voziti u kolicima, ako ga moras voditi na wc i brisati guzu, dezurati kraj kade kad ga kupas, i davati mu jesti, jer si samo ne moze uzeti, i voditi ga van na igru, jer je premaleno da bude sam vani s frendovljem
objektivno je teze
nego kad je dijete samostalnije

normalno da ce s odrastanjem neke nove obaveze doci na tapetu, ucenje, i skolski odnosi i medjuodnosi, i kolutanje ocima, i jos puno kasnije izlasci i sve ostalo

[Barbi]

Meni je u roditeljstvu male djece najteži dio bio učestalo noćno buđenje. Do treće godine mog sina nisam spojila više od četiri sata sna u komadu i pamtim to razdoblje kao vrlo fizički iscrpljujuće iako sam bila skoro 15 godina mlađa nego sad. Ja mogu cijeli dan biti u pogonu na sve načine, ali po noći, pusti me da spavam.
Kad su djeca dorasla do dobi da svi po noći spavaju (kćer je bila blagoslov u odnosu na brata joj jer nije trebalo tri godine do tog cilja), još dvoje djece koje sam dobila u paketu s drugim mužem uopće nije predstavljalo povećani napor niti problem, zaista.
Osim nekih otegotnih okolnosti što s puno djece trebaš npr. drugačiji auto (s dva reda sjedala), na puno je načina s njih više život postao lakši. Međusobno su si i društvo i pomoć i podrška, stariji pomažu mlađima oko škole npr. i perspektiva obiteljskog života sasvim je različita od one u jasličko-vrtićkoj dobi djece.
Da, starija djeca nose neke nove izazove, ali fizički je neusporedivo lakše kad narastu.

[Zuska]

A sve bih vas mogla potpisati...
Znam da će fizički biti lakše vremenom. Ne treba meni puno sna, da mi treba, ne znam kako bih onda. U šestoj sam godini buđenja noću preko nekoliko puta, bilo je mjeseci i godina kad nisam po dva sata u komadu izvukla. Ali veći mi je problem npr. večer. Uspavam(o) ih i taman pomislim - idu moja 2-3 sata za tv, knjige, net, nešto....nakon pola sata ide prvo buđenje. I tako većinu večeri u ovih 5 i nešto godina Najprije ona, sad on. Te večeri koje bi trebale biti moje su mi važnije od noći, imam dojam da ionako ne bih mogla prespavati cijelu noć više.

Ajd da prekinem to žaljenje, nije mi bila namjera.
...Sve kužim, samo sam htjela reći da majčinstvo, koliko god smo ga htjele, ne pada svima jednako.

[Peterlin]

A sve bih vas mogla potpisati...
Znam da će fizički biti lakše vremenom. Ne treba meni puno sna, da mi treba, ne znam kako bih onda. U šestoj sam godini buđenja noću preko nekoliko puta, bilo je mjeseci i godina kad nisam po dva sata u komadu izvukla. Ali veći mi je problem npr. večer. Uspavam(o) ih i taman pomislim - idu moja 2-3 sata za tv, knjige, net, nešto....nakon pola sata ide prvo buđenje. I tako većinu večeri u ovih 5 i nešto godina Najprije ona, sad on. Te večeri koje bi trebale biti moje su mi važnije od noći, imam dojam da ionako ne bih mogla prespavati cijelu noć više.

Ajd da prekinem to žaljenje, nije mi bila namjera.
...Sve kužim, samo sam htjela reći da majčinstvo, koliko god smo ga htjele, ne pada svima jednako.

Slažem se... Ja se od prekida u struci doslovce nikada nisam oporavila. Ali nisu mi tu kriva samo djeca, nakon porodiljnog još sam 3 godine radila posao izvan struke...puno je to.

[Mima]

Nisu svima niti okolnosti jednake. Moja kći se nikad nije budila po noći. Kada bi navečer zaspala, znali smo da spava do jutra.

A recimo znam za djecu koja su po danu spavala po 4 sata u komadu. Zamisli - ti na porodiljnom, a dijete spava 4 sata! Pa bilo bi mi dosadno

[casa]

Ja dojim dijete od deset mjeseci koje se budi pet sest puta noću i cekam svog srednjoskolca iz izlaska. I ne znam sto bi definirala kao teže.
Zuska, pa to je normalno... Ja sve polijezem do 8:15 i onda idem čitati, pa malo dojim, pa opet čitam.. Nemoj misliti da drugi imaju to vrijeme u potpunom miru. Nakon ovog, slijedit ce faza ja ne dam sisu pa idem umirit u sobu tisuću puta... Pa nakon te, zaspe i ne budi se.

[šafran]

Slažem se također sa vartex, mene to također najviše ubija. A najgore je ispalo što su i djeca takva, a i tata je takav, pa se mi sad patimo između siline njihovih aktivnosti i interesa, dok oni uživaju. I isto ne čekamo ništa, sad je tako i bit će tako, djeca su to i treba njih izvesti na put najbolje što možemo. Olakotna je okolnost što smo djecu dobili prilično kasno, pa smo se u jednu ruku recimo iživili sa svojim potrebama i interesima, makar taj dio sebe ne može čovjek potisnuti tako jednostavno.
I ima ljudi i roditelja koji žive isključivo za svoju djecu, i to mi je isto baš lijepo. Nismo svi isto štrikani, i to je to.

[šafran]

Plus toga, na dnevnoj bazi trebam trenutke osamljenosti samo za svoja razmišljanja da bih se resetirala i smireno prolazila kroz obaveze. Nekad to nemam, bolesni su, nema tate itd. i skontam da u jednom trenutku ne mogu više, osjećam se preplavljeno bukom, dodirima, obavezama....

Također, i zato recimo mi nemamo više djece od dvoje. Izludila bi, prepuno bi meni to bilo, predugačak period. Volim velike obitelji, ali na televiziji, to za mene nije. Ja mogu, guram, sve stignem, ništa ne ostavljam za sutra, osim sebe i dragog. Izvana sam recimo kao ona mama iz opisa Beti, a iznutra je ovako. Meni je recimo puno što već 7 punih godina nisam zaspala s mužem u krevetu. Moja djeca su takva, nije da nismo probali svašta, ali nemožeš ti protiv dječjih suza, osim toga i osjećaja da te ipak još trebaju. A ni to neće trajati vječno, stoga dvoje, taman. Naša mjera.

[V&NMama]

Joj radim ja na sebi i više nego kaj nekad hoću.

Možda onda se opustiti i od tog rada na sebi? Pa samo biti? Često mi padne na pamet onaj Baretov stih "samo živi, samo budi, svi odgovori doći će sami.."

[lavko]

Znaš ima tu istine..jednom mi je jedan od rijetkih muških forumaša na ovom forumu često znao napisati: "kas'ti će ti se samo".

Nego jesi ti išta pametnija nakon što smo popljuvali valjda sve opcije koje postoje :D

[Jadranka]

Mislim da je ljudima koji imaju snažne interese stvarno teško pomirit roditeljstvo s vlastitim potrebama. Dakle, mislim da to nije samo do toga kako prihvaćaš roditeljstvo, nego i do toga koliko sebe možeš realizirati usporedo s roditeljstvom. Ako si sretan kad imaš vremena za čitanje/trening/kino/sat-dva slikanja, super. Ako žudiš za realizacijom vremenski zahtijevnih i mentalno okupirajućih projekata, onda moraš biti u nekom raskoraku, ili sa samim sobom, ili s djecom.
Muškarcima je (ili je bilo) doduše to tradicionalno vrlo jednostavno - ne sjećam se o kojem sam piscu čitala kako je bio krasan i vrlo posvećen otac, a dan mu se sastojao od pisanja ujutro, predavanja na univerzitetu popodne i primanja studenata u večernjim satima. Helou.

A ja pak mislim da je vlastiti strastven zivot i velike ideje jedan od najvecih poklona koje roditelj moze dat djeci. I, ako im zbog toga i posveti manje vremena, ne znaci da ce ih zanemarit.

Ne govorim o nekim ekstremnim slucajevima koji ukljucuju zanemarivanje djece.

[V&NMama]

Znaš ima tu istine..jednom mi je jedan od rijetkih muških forumaša na ovom forumu često znao napisati: "kas'ti će ti se samo".

Nego jesi ti išta pametnija nakon što smo popljuvali valjda sve opcije koje postoje :D

Nisam pametnija, al mi vas je zanimljivo čitati ! Svjesna sam ja da ću odluku morati donijeti sama, i to je ono što me plaši, ja bi najradije da mi netko kaže "tak i tak" . Učim, učim još uvijek učim o sebi i upoznajem se i evo skužila sam nedavno da mi je to baš onak jaka crta - nesigurnost/neodlučnost i ziheraštvo. A ne volim to .

[lavko]

Haaa znaš kaj ti je u životu najvažnije - gnothi seauton - upoznaj sebe. To je prvo što bi svatko od nas trebao. Nakon toga svi odgovori doći će sami.
I meni je ziheraštvo jača strana, s vremenom sam se promijenila jer mi je muž sušta suprotnost i olabavio je moj rigidni karakter ali temeljno sam takva. I ok. To su moji kapaciteti i moj karakter i biram u skladu jer da biram nešto što nije u skladu s mojim karkaterom, ne bih bila sretna.

[Peterlin]

Znaš ima tu istine..jednom mi je jedan od rijetkih muških forumaša na ovom forumu često znao napisati: "kas'ti će ti se samo".

Nego jesi ti išta pametnija nakon što smo popljuvali valjda sve opcije koje postoje :D

Da, da... tako je to. Moja kolegica ima formulaciju "Dragi bog zna bolje" i ta filozofija joj je puno puta pomogla da prebrodi teška vremena. Moja formulacija iste rečenice je "Za sve postoji razlog, čak i ako ga sada ne vidimo, razlog ipak postoji."

[vertex]

A ja pak mislim da je vlastiti strastven zivot i velike ideje jedan od najvecih poklona koje roditelj moze dat djeci. I, ako im zbog toga i posveti manje vremena, ne znaci da ce ih zanemarit.

Ne govorim o nekim ekstremnim slucajevima koji ukljucuju zanemarivanje djece.

Ja mislim da će ponekad to zaista tako sretno ispasti, a ponekad i neće.

[mitovski]

Ja mislim da sam jako pogriješila što sam J. od rođenja stavila u naš krevet i tako je muž završio u dnevnom boravku a J. je spavala samnom do 5,5g. Tada sam osjećala da tako treba, sada mislim da je djetetu mjesto u njegovom krevetu a mužu i ženi u istom.

[lavko]

E pa tu sam i ja nekako fulala, iako nema veze s temom al evo nisi jedina

[cvijeta73]

a ja čak mislim da je odvojeno spavanje i jedan od recepata, iz više razloga, za dugovječni brak, ozbiljno vam kažem nisu badava bogati aristokrate imali svako svoju sobu.

[Mima]

ahahhhahaha slažem se sto posto

[Mima]

(samo mislim da bogate aristokratkinje nisu spavale niti sa djecom)

[spajalica]

a ja čak mislim da je odvojeno spavanje i jedan od recepata, iz više razloga, za dugovječni brak, ozbiljno vam kažem nisu badava bogati aristokrate imali svako svoju sobu.

hahahaaha
evo cvijete opet s aristokratima

[Bubilo Bubich]

Kakvi odvojeni kreveti i sobe... To već prakticiramo 7 godina. Sad maštam o svojoj garsonjeri .

Ovako nekako...
http://www.vecernji.hr/ljubav-i-veze...kucama-1081882

[cvijeta73]

[sara38]

Kakvi odvojeni kreveti i sobe... To već prakticiramo 7 godina. Sad maštam o svojoj garsonjeri .

Ovako nekako...
http://www.vecernji.hr/ljubav-i-veze...kucama-1081882

Je, ali četiri dana u tjednu ipak spavaju u istom krevetu!

[Barbi]

hahahaaha
evo cvijete opet s aristokratima

E ovo sam i ja odmah pomislila. Nije baš da aristokrati predstavljaju protop uspješnih dugih brakova, ali dobro.

[sirius]

Samo sam dosla reci da muz i ja nakon 15 godina opet spavamo u istom krevetu. Bez djece i kucnih ljubimaca izmedu.
Lastane , da li je moj brak ugrozen?

[marta]

Budi na oprezu da opet ne uleti neko smetalu u sredinu.

[cvijeta73]

Samo sam dosla reci da muz i ja nakon 15 godina opet spavamo u istom krevetu. Bez djece i kucnih ljubimaca izmedu.
Lastane , da li je moj brak ugrozen?

a neee, sve je to u istom paketu. to ti dođe kao neko obnavljanje zavjeta. ono, nakon 15 godina prva bračna noć, pa uzbuđenje radi spavanja u istom krevetu, pa što ćeš i kako ćeš i kud ćeš. ovi koji spavaju stalno zajedno nemaju pojma

[babyboys]

Od kad smo mm i ja ooet sami u kreveti, meni se muva četvrtak o po glavi. A jedva sam docekala ovog izbacit. Lastane?

[Ginger]

Od kad smo mm i ja ooet sami u kreveti, meni se muva četvrtak o po glavi. A jedva sam docekala ovog izbacit. Lastane?

pazi sto si zelis, mozda ti se i ostvari

[babyboys]

Kaze on sad da nema sanse, jedino da mu 100% sigurno mogu garantirat da ce ovaj put bit cura :D

[V&NMama]

Meni evo za vikend bila seka sa bebom (11 mj., udaljeni smo dosta pa se ne vidimo često) i mogu vam reći da mi je to tako dobro došlo, u svoj ovoj mojoj ludnici u glavi, baš kao da su mi neke stvari sjele. Namazila sam se malene, podsjetila se kako izgleda dan (i noć ) s malom bebom u kući i mogu vam reći da me spopao neki mir i zadovoljstvo upravo ovakvim stanjem kakvo je: mm, ja i naša dva dječaka. Ne da mi nije bilo lijepo, bilo mi je prekrasno s njima, ja sam je i prematala i prala i hranila i čuvala i vodala okolo i šetala, ali sam istovremeno i zamišljala sebe u toj ulozi kao nove mame i nekako..kao da sam osjetila da je to vrijeme za mene prošlo, da je sada vrijeme da uživam u svojoj malo porasloj djeci i vremenu kojeg napretek imam i za sebe. Ne znam, možda je to samo privremeno, možda me opet zgromi zov prirode .

[Zelena vila]

a neeeee
šalim se , pratim ovu temu od pocetka sa velikim zanimanjem jer sam malkac starija i silno si želim trece pa navijam za zov prirode

[Cheerilee]

Kod mene su tako mala, tuđa djeca još više pobudila želju za četvrtim

[lavko]

Meni evo za vikend bila seka sa bebom (11 mj., udaljeni smo dosta pa se ne vidimo često) i mogu vam reći da mi je to tako dobro došlo, u svoj ovoj mojoj ludnici u glavi, baš kao da su mi neke stvari sjele. Namazila sam se malene, podsjetila se kako izgleda dan (i noć ) s malom bebom u kući i mogu vam reći da me spopao neki mir i zadovoljstvo upravo ovakvim stanjem kakvo je: mm, ja i naša dva dječaka. Ne da mi nije bilo lijepo, bilo mi je prekrasno s njima, ja sam je i prematala i prala i hranila i čuvala i vodala okolo i šetala, ali sam istovremeno i zamišljala sebe u toj ulozi kao nove mame i nekako..kao da sam osjetila da je to vrijeme za mene prošlo, da je sada vrijeme da uživam u svojoj malo porasloj djeci i vremenu kojeg napretek imam i za sebe. Ne znam, možda je to samo privremeno, možda me opet zgromi zov prirode .

I da citiram forumaša(ubi me ne sjećam se nicka):"Samo će ti se kas'ti"

[rena7]

Noćas sam sanjala da sam rodila. Probudila sam se sa visokim tlakom.

[Ginger]

V&NMama bitno da si ti mirna i zadovoljna sa svojom odlukom

Cheerilee, vidis, ja otkako sam rodila trecu, uopce nemam potrebu gledati i maziti tudju malu djecu
kad bi mi netko dao svoju bebu, gledala sam kak je sto prije vratiti
prvi kmeee i odi mami
ono, nije mi se dalo...moja djeca su mi sasvim dovoljna
a sad jedva cekam mirisati ovu malu strucu