Meni je u roditeljstvu male djece najteži dio bio učestalo noćno buđenje. Do treće godine mog sina nisam spojila više od četiri sata sna u komadu i pamtim to razdoblje kao vrlo fizički iscrpljujuće iako sam bila skoro 15 godina mlađa nego sad. Ja mogu cijeli dan biti u pogonu na sve načine, ali po noći, pusti me da spavam.
Kad su djeca dorasla do dobi da svi po noći spavaju (kćer je bila blagoslov u odnosu na brata joj jer nije trebalo tri godine do tog cilja), još dvoje djece koje sam dobila u paketu s drugim mužem uopće nije predstavljalo povećani napor niti problem, zaista.
Osim nekih otegotnih okolnosti što s puno djece trebaš npr. drugačiji auto (s dva reda sjedala), na puno je načina s njih više život postao lakši. Međusobno su si i društvo i pomoć i podrška, stariji pomažu mlađima oko škole npr. i perspektiva obiteljskog života sasvim je različita od one u jasličko-vrtićkoj dobi djece.
Da, starija djeca nose neke nove izazove, ali fizički je neusporedivo lakše kad narastu.