Moj problem je mislim u tome što sam strašno nesigurna i strašljiva osoba, svake promjene me strah. Sad me strah kako bi se ponovo nosila s majčinstvom u ovim godinama, nakon što je prošlo već 5 godina od kad sam imala bebu. Strah me ev. komplikacija u trudnoći, 4. carskog, strah me kako ću ako mužu ne bude dobro s obzirom na bolest... I tako svega me strah. A s druge strane ne mogu se pomirit s činjenicom da više NIKAD neću iskusiti postajanje mamom, da ću svu onu brižno čuvanu robicu za bebe koju sam sačuvala od starijih dječaka ipak morati dati dalje, da u onom kinderbetu u garaži više NIKAD neće spavati MOJA beba.. Možda, možda je ta moja želja za još jednim djetetom samo rezultat toga što se teško mirim s neminovnošću života, da je prolazan i da se stalno mijenja, da sve ima svoje vrijeme i da je moje vrijeme dobrim dijelom prošlo i nikad se neće vratiti.