Šta mi je?

[annie84]

I tak je tvoja imenjakinja sve izdjelila dala i kolica i kimbac pa skuzila da će morat nanovo skupljat

Tak i mi. Kinderbet, prematalicu, kolica, as..sve. I super mi je :D

[V&NMama]

Evo mene opet. Mužu se u međuvremenu jako pogoršalo zdr. stanje tako da je završio na hemodijalizi, bio 2 tjedna u bolnici. Sad smo opet zajedno, doma je, živ je što je najvažnije, a moja želja za majčinstvom je pala u 10. plan. Ne znam kako je kod njega, neću ni pitati sada, treba mu vremena da se oporavi i privikne na sve. Al želja nije nestala . Samo želim biti doma, s djecom, s njim, muka mi je na poslu :/.

[Peterlin]

Evo mene opet. Mužu se u međuvremenu jako pogoršalo zdr. stanje tako da je završio na hemodijalizi, bio 2 tjedna u bolnici. Sad smo opet zajedno, doma je, živ je što je najvažnije, a moja želja za majčinstvom je pala u 10. plan. Ne znam kako je kod njega, neću ni pitati sada, treba mu vremena da se oporavi i privikne na sve. Al želja nije nestala . Samo želim biti doma, s djecom, s njim, muka mi je na poslu :/.

Eh, život je ono što nam se događa dok mi kujemo druge planove. Tvom mužu želim brzi oporavak, a onda ćete sve promisliti ponovno. Sretno.

[V&NMama]

Evo mene opet . Mužu je bolje, puuuno bolje u odnosu na ono kako je bilo i ja opet jučer potegnula temu . Kažem "pa daj, pa nismo mi stari još", a on će na to "pa ti nisi, da" . Ma shvaćam ga, nemam ja 50, da imam vjerojatno ni ja ne bi bila luda za još jednim djetetom. Al nije ni on moj najveći problem, nego ja sama, sad si opet mislim kako je lijepo i lako s našim dečkima sada kad su malo porasli (7 i 5 godina), spavam koliko hoću, imam to famozno "vrijeme za sebe", ne vuče mi se nitko za suknju i tako sam se već navikla na sve te luksuze života mame koja nema dijete u kategoriji 0-3 i sad se pitam kako bi se ja ponovo privikla na sve čari života s bebom - nespavanje, nemanje vremena za sebe (dobro, to se još i može naći kad se hoće), obavljanje svih kućanskih i inih poslova uz malu bebu... Razumijete me što mislim .

[mamasch]

Evo mene opet . Mužu je bolje, puuuno bolje u odnosu na ono kako je bilo i ja opet jučer potegnula temu . Kažem "pa daj, pa nismo mi stari još", a on će na to "pa ti nisi, da" . Ma shvaćam ga, nemam ja 50, da imam vjerojatno ni ja ne bi bila luda za još jednim djetetom. Al nije ni on moj najveći problem, nego ja sama, sad si opet mislim kako je lijepo i lako s našim dečkima sada kad su malo porasli (7 i 5 godina), spavam koliko hoću, imam to famozno "vrijeme za sebe", ne vuče mi se nitko za suknju i tako sam se već navikla na sve te luksuze života mame koja nema dijete u kategoriji 0-3 i sad se pitam kako bi se ja ponovo privikla na sve čari života s bebom - nespavanje, nemanje vremena za sebe (dobro, to se još i može naći kad se hoće), obavljanje svih kućanskih i inih poslova uz malu bebu... Razumijete me što mislim .

A pored novostečenog vremena za sebe tu je i partnerstvo sa mužem koje dobiva na novom valu energije kada djeca porastu...
Moji su klinci nešto stariji od 12 godina.
Preporodila sam se i ponovo otkrila samu sebe a radim i na vezi sa MM-om.
Želim tebi i suprugu prvo puno zdravlja i ljubavi, već će se iskristalizirati ono što vam je idući cilj, bilo to još jedno dijete ili nešto drugo.
Samo nek je zdravlja.

[V&NMama]

Eto ja sam valjda stvarno ne baš normalna osoba kad i dalje, unatoč tome što mi je muž bolestan (iako ne nasmrt, s dijalizom se danas živi sasvim ok, dočekat se može i lijepa starost) i star (50) ja još uvijek želim to jedno, još samo jedno djetešce . Ovi dvoje koje već imam su mi preslatki i mislim si kako bi šteta, upravo šteta bilo ne imat još jedno . To mi je čak jednom rekla jedna poznanica koja je i učiteljica - da je šteta što roditelji koji imaju takvu (mislila je dragu i simpatičnu djecu) nemaju ih nikad više, nego jedno ili dvoje, a oni neodgovorni ih uvijek narađaju tucet . Mene nije strah ni 4. carskog, ni genetskih anomalija ni muževe bolesti - ja samo želim još jednom postati mama. Zar je to takav grijeh? Imam osjećaj da bi me svi osuđivali, a osjetljiva sam na tuđe mišljenje, pogotovo ono najbližih. Od muža ne očekujem ne znam kakav angažman s obzirom na to da je bolestan, odradit ću sve sama, samo kad b pristao.. radi mene. Možda on ni ne želi (zapravo mislim da sigurno ne želi sad dijete jer ne bolestan), ali zar ne bi mogao radi mene? Pa dijete uvijek donosi radost, i u najcrnjim danima života.

[V&NMama]

Kad sam napisala ovo da neodgovorni roditelji najčešće narađaju puno djece, nisam mislila na vas ili one koji imaju puno djece a odgovorni su, dobri roditelji. Isprika ako sam nekoga povrijedila, nije mi bila namjera, mada mi je sad kad čitam tako zazvučalo.