Draga Zelena vilo .. dugo me nije bilo ovdje pa se tek sad javljam. Drago mi je čuti da je kod tebe želja i dalje postojana, kod mene je nažalost nestala tj. uspjela sam je potisnuti. Svjesno, namjerno. Drugačije nažalost u ovoj situaciji u kojoj jesam ne mogu . Muž jednostavno nije spreman u ovakvom zdravstvenom stanju na novo očinstvo i ja ga u potpunosti razumijem. Stavila sam se u njegovu kožu i mogu reći da razumijem, iako mi je teško. Možda, možda, možda, ali samo ako tako da Bog, onda da. Inače ne, bojim se i ne mogu protiv želje svog muža a ta je zasad samo jedna: da ozdravi, ako je moguće. I kad razmišljam kako bi se beba uklopila u našu novu svakodnevicu iskreno ne vidim kako bi to bilo tj. bilo bi iznimno teško.
Ali tko zna.. "ah, nitko ništa ne zna, krhko je znanje..". Još bi nam moglo desiti se čudo ..
Tebi sretno, sretno, neka bude kako treba biti, neka si mi blagoslovljena i sretna . Neka ti On donese mir kako god bilo.
PS. Da, odmalena volim mace, najdraže su mi životinje. Tu sam ljubav nasljedila od svoje drage bake koja ih i danas u 76-oj ima čak 7 .