Da, to jesu realni razlozi za zabrinutost.

S druge strane, ljudi su različiti i mogu se nositi ili podnijeti različite razine brige... netko se u nekoj situaciji ni u ludilu ne bi upuštao u donošenje neke odluke, netko bi s druge strane “zažmirio i skočio”.

Mislim banalan, i glup primjer... ali... imam prijateljicu koja želi svoje dvoje djece stambeno zbrinuti jer su i nju njezini, i ona može osigurati samo dva stana u svom životu i radnom vijeku... i jedan od važnijih razloga zašto ona ne želi imati troje ili više djece je što im ona svima to ne bi mogla priuštiti... i svaki put kad čuje da netko čeka treće, četvrto... dijete, ona komentira među nama “a što će im oni svima njima moći priuštiti”... (svašta joj ja kažem ;))... ovo je primjer vezan uz materijalno, ali sam htjela reći da svatko od nas ima različitu razinu poimanja “koliko djece može podnijeti” (Sori na izrazu, ne pada mi napamet bolji za ono sto želim reci).

Ima jedna studija o kojoj uvijek razmišljam kad mi padnu na pamet stvari koje su meni nemoguce i bi li ja to mogla... radi se o Rodinom istraživanju među majkama s invaliditetom. Kad to čitam, u kojim situacijama, s kojim invaliditetom ili s kojim bolestima su neke žene odlučile roditi, i to ne samo jedno, nego nerijetko i više djece... pomislim samo kako su neki ljudi, neke žene nevjerojatno hrabri. I baš i oni u tom istraživanju spominju kako slušaju komentare okoline da “što im to treba”.
http://www.roda.hr/media/attachments...aliditetom.pdf

Svatko zna za sebe što želi i što može, i što mu treba ili ne treba.

Sve što nabrajaš jesu ozbiljne stvari... jesu li prevladive ili ne? Npr. 4. carski, ja to ne znam... koliki je to rizik? Možeš li u vezi toga procijeniti neki rizik i donijeti suvislu odluku?

Bez obzira na odluku, ja mislim da se previše mučiš i da trebaš odlučiti. Najgore je ne donijeti odluku. Odluči jedno i skoči ili drugo i pokušaj naći mir. Često pogledam ovaj topic i uvijek mi bude žao kako se još uvijek mučiš.

Nisam zapravo shvatila “imaš li sanse” nagovoriti muža. Ali u svakom slučaju mislim da ti treba mir u vezi te odluke. U nekom ranijem postu si se šalila da ti treba psihijatar. Kako da sad kažem ovo da ne zvuči grozno... jesi razmišljala je li ta želja supstitut za nešto drugo što ti nedostaje? Opisuješ tu želju tako jakom da ne možeš funkcionirati, a istovremeno govoriš o mnogim preprekama zbog kojih želja izgleda potpuno neostvariva. Oprosti ako zvučim grubo... ali mislim da moraš staviti točku na i.
Ako si zbilja obuzeta tom idejom kako si ranije napisala mislim da moraš nešto u vezi toga riješiti.