Rad je ključan, tu spora nema.
Rad je ključan, tu spora nema.
Apsolutno.
I slažem se s Peterlin, Mioc ili ne, ali treba delati, učiti.
Svi naši odlikaši su se itekako naradili za svoje ocjene.
Bez radnih navika nema ni uspjeha.
I to je to.
Netko mora potegnuti više, netko manje, ali svatko mora učiti.
Tvrdim da svako dijete bez nekih težih intelektualnih poteškoća može uspješno položiti maturu A razine i upisati bilo koji teški fakultet.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Nije to još gotovo... Možda još sve ispadne dobro. Sad s lista treba povući prijave na fakultete/učilišta na koja se ne misle upisati (jer se to u protivnom penalizira) tako da će se do drugog tjedna liste pročistiti i pragovi pomaknuti.
Moj mlađi je u poziciji da mu se može dogoditi ovako nešto. Počeli smo s razgovorima "što ako..." i nadam se da će to donijeti rezultate. Za sada ima dogovorene instrukcije iz HJ i planirane iz mat, tako da će tijekom cijelog 4. razreda morati kontinuirano učiti. Prijavio je fakultativnu matematiku, za koju profesorica tvrdi da se sastoji upravo od priprema za DM, ali svejedno smo mi njega planirali dati na instrukcije. Fizika mu ide i s tim nikad nije bilo problema, ali tako je to - svakome nešto ide.
On sad gleda uz brata kako je to... Literaturu ima (Matematika u 24 lekcije, Fizika u 24 lekcije, stare mature i sav materijal koji je L. dobio u školi) aliii treba i raditi, sam, za svoje dobro. Pogotovo što je rekao da će mu i FER biti na jednom od prva tri mjesta. Bila sam zločesta mater i rekla sam mu da s kampanjskim pristupom nema na tom faksu što tražiti (znam iz prve ruke). To je okrutno, ali je istina. On je radioamater, zanima ga radiodifuzija i slično, aliiiii da bi se tamo upisao, treba manje gledati filmiće na youtubeu, a više učiti i rješavati zadatke. Osim toga, on nema tako dobre ocjene iz prvog razreda kao stariji brat, pa će i tu imati manje bodova.
Uvijek pamtim rečenicu koju je mm-ov bratić rekao kad je drugi put išao na prijemni na Akademiju dramskih umjetnosti: "Ako sad ne uspijem, znači da to nije najbolji izbor za mene..." To sam rekla i mlađem sinu - ako ne uspiješ upasti na prvi izbor, znači da to nije najbolji izbor za tebe. Moraš imati alternative... Tja, valjda bude. Ima još godinu dana.
Nadam se da će i tvoj sin u konačnici biti zadovoljan. Ponekad nam sudbina ponudi rješenja koja su nam bila u mrtvom kutu, a bolja su od izvornih ideja.
Jooj kako mi je ovo poznato i već mi se sad diže kosa na glavi jer već vidim probleme koji bi mogli nastati kako školovanje odmiče.
Spominjete svi rad, trud i radne navike i još većini čini mi se dođe samo od sebe, a ja sam već u ova prva dva razreda posijedila od muke kad joj nešto slabije ide pa treba malčice truda uložiti koje su to drame.
Rezultati mature govore o tome koliko je sustav loš. Preveliki broj učenika je podbacio da bismo mogli govoriti samo o lijenoj djeci koja nisu učila.
Ovo je zapravo korisna vještina za život, ali treba doći do te faze...
Djeca odrastaju. Bit će nešto... Mene je mlađi iznenadio kako se progurao u autoškolu prije brata (zapravo, stariji je to odgodio zbog mature) i krajem trećeg razreda dogovorio gdje će i kako raditi završni rad. U drugom razredu nije bilo ni naznake takvih interesa. On je snalažljiviji od brata i puno kompenzira s tim.
Hvata i on krivine gdje god stigne, ali kad vidi da to ne ide, odradi minimum koliko mu treba. Taj minimum je iz godine u godinu sve veći. U prvom srednje nije pojma imao ni kako voze tramvajske linije, a onda je pomalo to naučio jer ga nismo htjeli servisirati svaki put (voziti u radioamaterski klub na Jarun) kad mu je trebalo. Sve oni savladaju kad im zatreba.
Sve bu dobro.