ali samo ako je to ono što stvarno voli, a ne zato jer misli da ce se tamo lako upisat, lako zavrsit i sl.
E, a kako ovo sa sigurnošću znati pitanje je sad.
Ma opet kažem, najlakše je sa onima koji točno znaju što hoće i pričaju o tome od nižih razreda. I ne mijenjaju mišljenje.
Šta bi recimo da imaš dijete koje od vrtića priča da će upisati medicinu i samo to želi, bira srednju školu da ga bolje pripremi za studij, ima već ideju i za specijalizaciju... i onda završi srednju i kaže da ipak ide na ekonomiju jer mu tamo ide cura s kojom je dva mjeseca i zaljubljen preko ušiju. Ne bi se petljali ili ipak malo?

Moj načelni stav je ne petljati se kad dijete zna što želi. No neke situacije u roditeljstvu ipak zahtijevaju barem ozbiljan razgovor.
Sigurno ne bi tjerala dijete na neki faks, ne znam ni kako bi to izvela.