Ovo je zapravo korisna vještina za život, ali treba doći do te faze...
Djeca odrastaju. Bit će nešto... Mene je mlađi iznenadio kako se progurao u autoškolu prije brata (zapravo, stariji je to odgodio zbog mature) i krajem trećeg razreda dogovorio gdje će i kako raditi završni rad. U drugom razredu nije bilo ni naznake takvih interesa. On je snalažljiviji od brata i puno kompenzira s tim.
Hvata i on krivine gdje god stigne, ali kad vidi da to ne ide, odradi minimum koliko mu treba. Taj minimum je iz godine u godinu sve veći. U prvom srednje nije pojma imao ni kako voze tramvajske linije, a onda je pomalo to naučio jer ga nismo htjeli servisirati svaki put (voziti u radioamaterski klub na Jarun) kad mu je trebalo. Sve oni savladaju kad im zatreba.
Sve bu dobro.