Uvijek.cipelica prvotno napisa
Nikad neću zaboraviti kad sam u svibnju 2019. došla u referadu Mefa da predam neke papire koje su tražili za upis.
Išla sam ja jer mi je bilo usput.
Dan ranije sam nazvala da pitam za radno vrijeme koje je od 8,30.
Došla sam u 8,10. Gospođa koja tamo radi je bila u uredu, vrata širom otvorena pa se iz daleka moglo vidjeti kako ona čita novine i pije kavu.
Ok. Javila sam joj se. Otpilila me da čekam pa sam sjela preko puta njenog ureda i do 8,38 gledala kako ona čita sve moguće dnevne novine (to, valjda, dobiju pa zato ih i ima) i razmišljala sam kako bi mene bilo sram tako se ponašati.
Nikog drugog osim mene nije bilo i jednostavno je mogla uzeti fascikl od mene čim sam došla jer ionako nije s njim ništa napravila, nego ga je odložila na neku hrpu.
Doslovno je potrošila 10 sekundi na mene.
Ali neee, ja sam morala čekati skoro pola sata da se ona udostoji početi raditi i čak je i kasnila pa kad sam u 8,38 ustala i pitala ju hoće li početi raditi, tek tada me doživjela.
I da sam se žalila njenom nadređenom vjerujem da ne bih apsolutno ništa postigla jer je to jednostavno tako.
Kad je bio upis i suprug i ja smo bili sa kćeri i ja sam htjela ući jer mi se ne upisuje dijete svaki dan na fakultet, no zderala se i potjerala me van. Ista ta osoba.
Ok, to još mogu i shvatiti jer neki roditelji znaju pretjerati i raditi cirkus, ali ono sa čitanjem novina u vrijeme radnog vremena ne mogu nikako.
 |
|||
Odgovori s citatom