2-6 dana nakon poroda u dojkama započne povećana proizvodnja mlijeka. Događa se zato što se u dojci povećava količina krvi, limfe, a i mlijeka. Ta normalna punoća iščezne nakon 2-3 tjedna od poroda, ako dijete dobro i često siše. Neugodna prepunjenost dojki se riješava čestim podojima ( 8-12 puta u 24 sata, nekad i svako 1,5-2 sata) i dosta dugim ( dok majka ne osjeti da je dojka mekša) držanjem djeteta na dojci. Ukoliko se to ne riješava pravovremeno, može doći do začepljenja mliječnog kanalića.
Ovo se očituje bolnom, najčešće jednostranom oteklinom u dojci, a može biti i povećana tjelesna temperatura. Nastaje najčešće postupno, kada se pojedina mliječna žlijezda ne prazni dovoljno, pa se mlijeko u nekom od izvodnih kanalića zgusne i začepi ga. Uzrok je najčešće u slabom sisanju i nepotpunom izdajanju.
Ova se smetnja riješava dobrim ispražnjavanjem dojke, posebno onog dijela u kojem postoje kvržice, tako da bi preporučila dojenje svako 2 sata, po potrebi i češće.
Prije dojenja bi preporučila topli tuš koji je stimulirajući i pospješuje protok mlijeka kroz kanaliće, stavljanje toplih obloga na dojku pred sam podoj, i nježnu masažu, i po potrebi i kratko izdajanje prije samog dojenja, da bebica što više zadnjeg mlijeka posiše i samim tim i isprazni te kanaliće, i eventualno između podoja hladni oblozi ali na kratko. Za vrijeme tuširanja može se isto masirati bolno mjesto da se kvržice razbiju. Između podoja se može na bolnu dojku stavljati listove kupusa, ali više bi se skoncentrirala na to što češće dojenje. Rekla bih još da se pokuša sa mijenjanjem položaja kod dojenja, tako da beba bradom masira kvrgu. Preporučila bi grudnjake od prirodnih materijala a ne sintetičke. Bitno je da se nastavi dojenje na obje dojke, da ne bi došlo do mastitisa.
yvet, ovih prvih 2-3 tjedna je najteže, mora se samo paziti da se kvržice razbijaju onako kako se stvaraju da ne dođe do mastitisa.
Pusa kikaću