Drage forumašice, trudnice i buduće mame,

obraćam vam se na ovoj temi jer je meni dosta slična i molim vas za savjet i pomoć. U 29 sam tt, imam probleme sa štitnjačom (hipotireoza/Hashimoto) i pijem nadomjesni hormon Euthyrox 125. Pored mase problema koje imam u trudnoći (umor, slabost mišića, vrtoglavice, nemir...), trudnoća je sasvim uredna, beba lijepo raste, zdrava, sve super.
Nakon pojave problema sa štitnjačom razvila sam panični poremećaj do mjere da se bojim smrti, bolesti i svega sličnoga. Trudnoća je samo pogoršala to stanje, tako da na svaki i najmanji prolem reagiram kao da smo beba ili ja životno ugrožene (npr. od normalnog iscjetka ja napravim frku paniku, kao i od nepostojećeg uroinfekta, cijelo vrijeme osluškujem da li se beba miče i ako mi se ne javi cca pola sata obuzmu me crne misli da li je živa i razmišljam si da bi si išla platiti privatni uzv da vidim da li je beba živa...uglavnom, zadnjih 6 mj ima masu takvih situacija od kojih ja pravim nepotrebnu halabuu). Često sam na bila hitnoj ginekološkoj službi zog ranije navedenih situacija i uvijek je utvrđeno da je sve u redu (eventualna terapija vaginaletama). Kod svoje nadležne gin sam boravila barem 3x tjedno sa simptomima peče me, vrti mi se, boli me trbuh...Svi liječnici su imali stvarno maksimalno raumijevanje za mene, ali već prelazim sve granice.
Taj usađeni strah za moj život i život mog djeteta je toliko jak da ne znam kako ću preživjeti porod. Naravno, čovjek sam od krvi i mesa i svjesna sam svog problema te sam, između ostalog, potražila pomoć psihijatra. Ne uzimam nikakve psihofarmake u trudnoći, prije svega jer ne želim naštetiti djetetu. Pogledala sam na youtube snimke poroda i to je nešto prestrašno za što ja ne znam da li bi mogla preživjeti.
Moja gin i psih su svjesne moga stanja i one su zbog cjelokupne situacije suglasne da se zbog potencijalnih psihikih posljedica za zdravlje majke i budućnost djeteta napravi carski rez. Meni je osobno nekako prhivatljivija opcija carski, bez obzira na sporiji oporavak i rizikr što ih on nosi od prirodnog poroda, baš s obzirom na moguće narušavanje psihikog zdravlja i potencijalno doživljavanje psihičkog sloma.
U RH, koliko sam upoznata, psihički problemi nisu indikacija za carski rez. Ja prvesntevno želim carski jer je to opcija "između 2 zla izaberi manje" jer smatram da moje dijete treba majku, moj suprug ženu, moji roditelji kćer i moj posao vrijednu djelatnicu.
Ne bih željela da nešto što bi rođenjem djeteta trebalo biti bajka postane horor film za mene i moju obitelj.
Do poroda je još 2,5 mj i još se uvijek nisam konzultirala sa bolnicom. U RH bolnicama ne postoji ni opcija plaćanja carskog reza na zahtjev.
Jedino rješenje mojih problema je poliklinika Podobnik - ako ne bude druge opcije, spremna sam i na to.
Inače sam vrlo obrazovana osoba, radim vrlo odgovoran posao i radim ga dobro, dobra sam supruga, kćer...Ne bih htjela da život koji sam mukotrpno izgradila završi na jedan ružan način i da ja završim tamo gdje mi nije mjesto.

Stoga Vas molim za savjet i pomoć! Hvala