Citiraj mamasch prvotno napisa Vidi poruku
Tako nam je kako nam je, mislim da se nikada u HR situacija neće bitnije promijeniti, između ostaloga i zbog našeg mentaliteta.

Srećom, u EU smo i granice su otvorenije nego ikada, i smatram da svatko tko je ovdje nezadovoljan bolje da pokuša potražiti sreću drugdje nego da pljuje po domovini i ne mrdne prstom da nešto promijeni tu gdje je sada.
Politiku i način funkcioniranja države teško da možemo mijenjati ali sebe i smjer svog života možemo.
Meni i mojoj familiji nije baš bajno ali borimo se, i ne bih otišla odavde ni za kakve pare.
Moram se složiti s lošom prognozom vezano uz promjene, ali savjeti tipa, odi ako ti se ne sviđa!, baš užasni. Dobila sam slične savjete od fanatičnih vjernika. Otkud ta ideja - mi smo ovdje zapišali zemlju smrdljivije od ostalih i kome se ne sviđa neka ide. Post mi je malo kontradiktoran - "nek ide tko ne misli mrdat prstom, al zapravo ne možeš ništa promijeniti, eventualno sebe". Je l isti taj princip treba primijeniti u braku, u školi, u odnosima s porodicom i prijateljima. Koliko treba čovjek odustati od sebe i mijenjati sebe?
Ne znam ni koliko mora biti "mrdanje prstom" da se broji u mrdanje. Je li dovoljno ostati, kao što kaže cubana? Je li dovoljno izložit se batinama razjarenih katolika? Mora li se aktivirati u politici ili je ipak bolje ostati u struci u kojoj si jak?