Citiraj MAMI 2 prvotno napisa Vidi poruku
Hahaha, baš si me nasmijala!

Ma više nisam sigurna ni što želim, bojim se godina, baš me nekako frka, a s druge strane imam osjećaj da još nije kraj, kao da me čeka. Neznam to objasnit, kao da nije kraj.
Čudan osjećaj.
Ja se polako mirim sa situacijom. Trebam biti sretna. Konacno nakon godina zivimo dobro, imam krasan posao koji me ispunjava, siguran uspijemo normalno prezivjeti od prvoga do prvoga sto je bio i razlog odlaska u njemacku ali mozda se je sve odigralo prekasno. Nekako nisam zeljela dovesti u sitaciju jos jedno bice na svijet a ne biti sigurna da cemo ga moci othraniti. Sad tu mogucnost imamo ali je stvarno mozda prekasno.
Najteze mi je kad vidim da je moja curica ponekad usamljena. To boli. Ali trudim se joj olaksati. Al tako je kako se. Ima ovdje bratice i prijateljice i ide nekako.
A gladiole? Poznata sa sa njima. Sto je najgore mm mi je rekao da sam ih naopako posadila. Necu ni reci koliko sam novaca pobacala. Uzas.
Raspisala se ja ko luda.