NP Risnjak, NP Paklenica, Skrad - s djecom

[Nera]

Imamo iskustva s 2 NP-a i malom djecom. U Skradinu smo noćili na povratku iz Međugorja kad je Princ imao 4, Grofica 2. Nosila sam ju u marami. Ponovili smo s njegovih 8, njenih 6, Kitičinih godinu dana. Spavali smo u jednom privatnom hotelčeku preko puta tip-top sređenog hotela. Nije renoviran, al je čist i uredan. Doručak je ok, najeli se, al nije turbo velik izbor, no jako jeftin bio oba puta. Dobili smo dvije spojene sobe s kupaonom, ko apartmanček. Oba puta smo išli kad je bilo prilično hladno pa nam pasali debeli popluni i jastuci, mekani, asocijacija na starinske seoske. Oba puta nas ujutro budili vrapci pod prozorom, čini mi se s murve. Tak se svade ujutro da već u 5 gotovo spanje, al samo MM-u. Mi ostali se nismo dali ometati. Odmah ujutro smo išli u NP Krka. Meni je ona uvijek divna i uvijek se želim ponovo vratiti. Dio se šeta, dio vozi brodom - išli smo na otočić sa samostanom. Nije naporno kad su malci u marami. Nije za kolica. Slapovi i boja Krke su predivni. NP Paklenicu smo obišli sa svih četvero ove god. za Uskrs: 12,10, 6, 4. Najteže je bilo MM-u jer ima kilažu i problema s koljenima. Mazica je hodala gore bez problema. Dolje je grintala. Cilj nam je bila Manita peć. U travnju je otvorena samo sub pa smo krenuli rano ujutro i već u pol 9 parkirali na parkingu NP-a. Cjelodnevni parking je 10 kn, ulaz za djecu i planinare 20 kn, a za odrasle 40 kn. Kad smo stigli još nije bilo gužve, al nakon nas su dolazili sa svih strana: Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Italija, Austrija... Najmanje naših. Paklenica je 2. u svijetu po atraktivnosti penjačkih alpinističkih puteva na Anića kuku pa stoga i velika gužva, sl samo do spomenutog kuka. Uspjeli smo stići do Manita peći u pretposljednjoj turi. Ulaz je svakih pola sata, uz pratnju vodiča - djeca su 10 kn, odrasli 20 kn. Kanjon je divan, lagan za hod, dobar dio popločen kamenom, žubori voda i propuhuje i hladi vjetrić, ugodna stazica s obiljem biljaka. Kad smo se krenuli penjati serpentinama do spilje, svima postalo teško jer nas pržilo sunce na kamenjaru, Mazica krenula zanovijetati... Ispred spilje je vidikovac. Zbilja divan pogled na kanjon i okolne stijene. Spilja isto predivana. Zamjerka vodiču kaj preferira strance. Njima sve priča na engleskom, a našu djecu je na kraju zakinuo jer je na hrvatskom skratio. Bila je svega još jedna domaća obitelj uz nas, al to je šestero djece. Morali im kasnije prepričati. Povratak je bio lakši. Naišli na kričavozelenog velikog guštera. Mazica se bunila, al kad sam rekla da je tati teže nego njoj i da je pitanje bude li se uspio spustiti, utihnula je. Već pri dnu smo na sred staze vidjeli ogromnog crnog blavora. Nije zmija, al ko ju pita kad ju sretne? Moje cure su vrisnule i pobjegle. Dečki malo iza nas su opet naišli na nejga pa ga MM uspio slikati. Kad smo se do kraja spustili, odlučili smo pojesti uz potok. Nakon jela djeca skinula tene i čarape i skakutala po kamenju i vodi. Kad netko smoči tur, idemo! Mazica je bila prva. Smještaj smo imali u ulici koja vodi u NP, 2 km od ulaza. Drugi dan smo švrljali po Starigradu i sunčali se na plaži. 3. dan mi svi osim Kitice dali košaricu. Nas dvije smo prošetale poučnom stazom, skrene se prije samog ulaza u NP preko potoka. Idući put mi je želja ići samo po kanjonu i vidjeti i Malu Paklenicu, al vjerojatno sama ili ako koje dijete prohtije sa mnom. Vratit ću se ponovo! Cilj mi je odvesti obitelj po svim NP-ovima i PP-ovima.