Evo to je bilo to.

Nadam se da nisam preoštra u nekim komentarima. Termin mi je preksutra tak da sam već malo luda u razmišljanju što me čeka.
Kako se bar malo oduprijet takvom interventnom porodu?
Na koje kompromise pristati?

Nisam spomenula jednu lijepu gestu doktorice. Stasenko koja je organizatorica tečaja. Skoro prije svakog predavanja je došla preovjeriti da li je sve ok, pozdraviti sve i ohrabriti trudnice.

Niti u jednom predavanju nije bilo govora o tome kako bi se očevi trebali nositi s porodom, kako bi mogli pomoći (možda da masiraju) partnerici.
Također nije bilo nekih ohrabrivanja trudnicama, nekih savjeta kako se nositi s trudovima, kako lakše izdržati tranziciju, kako tiskati...
Jedino je dr. Roki uopće spomenuo ulogu oca.

Sve se svodi na sljedeće...imajte povjerenja u nas i radite kako vam mi kažemo.


Na predavanjima primalja sad u subotu na Velesajmu, prikazan je isječak iz filma "Smisao života Monthya Pythona", o porodu.
Najbolji dio mi je bio kad rodilja pita što joj je činiti:

MRS. MOORE:
What do I do?
DOCTOR SPENSER:
Mhm. Yes?
MRS. MOORE:
What do I do?
DOCTOR SPENSER:
Nothing, dear. You're not qualified!
OBSTETRICIAN:
Leave it to us!