Lili75, hvala ti na prijedlogu. Dobar dio dana sam sama s djecom i pokušavam što više pažnje posvetiti starijem djetetu dok se paralelno bavim mlađim (dojenje, nošenje), a i kad se suprug vrati, pokušavam raditi što više stvari koje sam uvijek ja s njim radila (mijenjanje pelene, oblačenje nakon kupanja, čitanje, uspavljivanje) tako da se ne osjeća zapostavljenim.
Nadam se da će uskoro prestati fizički napadi na seku, malo mi je stresno kad stalno moram biti spremna na obranu.
Peterlin, od tebe sam nekako i očekivala hrpu konkretnih savjeta, hvala ti!
Nešto već primjenjujem, a puno ideja sam sad od tebe dobila.
Ali za sam osjećaj anksioznosti primjećujem da se iz dana u dan povlači.
Danas sam na pola babinja, polako se ipak vraćam na svoje. Eventualno me možete povremeno unazaditi ako sam baš jako umorna koji dan...
Hvala vam puno svima (neki smajlic koji šalje puse i zagrljaje).