Citiraj Mila majka prvotno napisa Vidi poruku
Lili75, hvala ti na prijedlogu. Dobar dio dana sam sama s djecom i pokušavam što više pažnje posvetiti starijem djetetu dok se paralelno bavim mlađim (dojenje, nošenje), a i kad se suprug vrati, pokušavam raditi što više stvari koje sam uvijek ja s njim radila (mijenjanje pelene, oblačenje nakon kupanja, čitanje, uspavljivanje) tako da se ne osjeća zapostavljenim.
Nadam se da će uskoro prestati fizički napadi na seku, malo mi je stresno kad stalno moram biti spremna na obranu.
Peterlin, od tebe sam nekako i očekivala hrpu konkretnih savjeta, hvala ti!
Nešto već primjenjujem, a puno ideja sam sad od tebe dobila.
Ali za sam osjećaj anksioznosti primjećujem da se iz dana u dan povlači.
Danas sam na pola babinja, polako se ipak vraćam na svoje. Eventualno me možete povremeno unazaditi ako sam baš jako umorna koji dan...
Hvala vam puno svima (neki smajlic koji šalje puse i zagrljaje).
Drago mi je da je tako... Bit će to sve dobro, iako se nemoj začuditi ako bude još svakakvih dana. Dogode se zahtjevne situacije (dovoljno je da se jedno dijete razboli) pa da bude čupavo...

Ja sam imala pomoć u kući neko vrijeme, ne dok su bili bebe, ali dok su bili u prvoj jasličkoj godini. Ne savjetujem ti to, samo se prisjećam. Bilo mi je važno povremeno se dooobro odmoriti, a za to sam bila spremna prihvatiti doslovce bilo čiju pomoć i to su ljudi znali - kolege s posla, kumovi, prijatelji, susjedi... tko god je želio pričuvati djecu ili bar jedno dijete, dobio je priliku. A mm je imao odličnu foru koja nam je godinama dobro služila: 1x tjedno ili 1x u 2 tjedna (kako je stizao) uzeo bi starijeg sina popodne i otišao s njim k svojoj mami. Svi su bili sretni - baka je imala priliku družiti se s unukom, a ja sam dobila dragocjeno vrijeme 1:1 za mlađega + vrijeme za odmor ako bi ovaj spavao. Kad su bili veći, znao je i manjega odvesti, a veliki bi ostao sa mnom.

Bilo je stvarno svega - moj stariji ima ambliopiju i strabizam + bio je nagluh kao dijete, mlađi je alergičar i astmatičar od rođenja - hodočastili smo oko doktora iznadprosječno, aliiii kad posložiš kockice tako da se neke stvari moraju obaviti (svi moraju biti nahranjeni, presvučeni i stavljeni spavati) a drugo samo ako stigneš (pegla nije 2 godine izašla iz ormara osim za mm-ove košulje koje je tada rijetko nosio, a ja u te 2 godine ni jednom nisam iznijela smeće ni obavila veliki shopping), krevet smo spremali 1xtjedno, ali kada se prala svaki dan najmanje jednom.

S vremenom ćeš naći način kako izaći na kraj sa svime. ODMAH se moraš pomiriti s tim da imaš samo 2 ruke i da ne možeš biti u isto vrijeme na raspolaganju starijem djetetu ako dojiš ni mlađem djetetu ako starijem brišeš guzu ili ako si pod tušem. Oni će brzo naučiti da je to tako i to im je kapital ne samo dok su mali, nego za cijeli život. Bez pretjerivanja. Moj stariji je znao ležati na podu ispred kupaonskih vrata i škiljiti kroz onu ventilacijsku rešetku dok sam se ja tuširala. Jest da je to trajalo minimalno koliko je moglo, aliiii nije bilo uzmaka. Pa morala sam se prati zabogamiloga. Psihoterapija mi je bila ležanje u kadi navečer, nakon što bih obojicu ekspedirala u krpe. MM je tada imao svoje vrijeme pred televizorom, a ja svoje u kadi.

Sretno i uživaj u lijepim trenucima, a one druge zaboravi!