Čisto za osjećaj, nije ista situacija, ja sam za posao u Njemačkoj dala prevesti dokumente, nek se nađe. Na kraju su mi gledali hrvatske dokumente. Kasnije sam mislila da moram nešto kod nekakvog javnog bilježnika ovjeriti, pa su me isto blijedo gledali, uvijek je bilo dovoljno dati tajnici originale na uvid. Čak mi je tajnica s insituta mogla poštambiljati za nekog trećeg da je to isti dokument. Besplatno.

Hoću reći, da smo se mi navikli na sasvim nepotrebna plaćanja ovjera.

Opet, za sebe bih možda eskivirala plaćanje prijevoda, ali bih dijete naoružala sa svim što mu može smanjti neugodnosti.