Nova sam u staroj zgradi i mlađa od ostalih, koji u njoj žive.
Naš sin najmlađi je stanar i evo tek propuzao a već skoro najpokretniji(izuzev tate i mame).
Nije to zgrada nepokretnih nego nepokretnih u smisli promjena.
Omiljeni smo u zgradi(tako kažu) a ipak najnezadovoljniji iako to nitko ne zna. Većina susjeda bila je kod nas i žalila se kako sa nikim osim sa nama nisu tako pričali(a mi volimo pričati) i zapravo mnogi od njih međusobno uopće ne pričaju.
Nama su svi jednaki(skoro) ali svima jednako pomažemo i uživamo u tome.
Boli nas to što zapravo nemamo mogućnosti da izvedemo promjene koje su nužne a bez da nekome stanemo na žulj.
Čistačica nam čisti stubište od pola na dolje(mi ne spadamo u tu polovicu) a plaćamo svi jednako i to normalnu cijenu kakvu smo svuda plaćali do sad za cijelo čišćenje stubišta????Pokušala sam to promijeniti i uspjela ali naravno time sam stala na žulj i njoj i bivšoj upraviteljici zgrade koja je to dogovorila(ona naravno spada u donju polovinu) a kojaje za svoje vlasti osvojila jednu zajedničku prostoriju koju praznu čuva pod ključem???
Današnja upraviteljica , koja je osvojila drugu zajedničku prostoriju,za svoj rad(nerad )prikuplja novce dva mjeseca unaprijed da ne mora dvaput ići po kućama a kod mene je svaki dan u podne i ponoć jer obožava moje dijete.Za svoje „vladavine“ nije napravila ništa a zgrada je sramota za vidjeti.
Fasada u raspadu, unutrašnjost nikad farbana u 20 godina(osim našeg kata kojeg prebojasmo ostatkom boje od stana u 10 poteza),kaslići u raspadu i bez brava ijedan, nema parlafona već nekakva jedva držeća ploča koju je M.M opravio i napisao svima komjuterski imena da bude malo urednije(i na kraju jedino naše visi) a na ulaznim vratima(koja su navodno nova) samo temeljna boja dana.
Za krupnoga otpada sami smo išli u podrum i iznosili hrpe smeća koje su dolje bile desetljećima pohranjene na zajedničkom dijelu hodnika i uspjeli(uz dogovor) odnjeti sa svakog kata po jedan stari frižider ili šporet koji je stajao uz ulazna vrata???
E sad,molim da mi ne zaključaju temu, jer uz ovo malo istinitog ogovaranja nemam više namjeru ništa iznositi već samo pitati kako je moguće rješiti ovaj slučaj, da svi ostanemo prijatelji a da zgrada zablista ali da se to napravi iz pričuve a ne da M.M. i ja farbamo, mijenjamo žarulje i kupujemo svima nove kasliće(to je M.M. izjavio da će napraviti sljedeće :shock: ).
Na naših milijun pitanja o tome odgovor je uvijek-„Budemo na proljeće“ ili sad već –„Budemo na jesen“.
Ja sam uvijek bila borac za pravdu ali ovdje sam zapela jer sa ovim bi ljudima trebala i ugodno živjeti.
Ne pada mi napamet preuzimati dužnost kućepazitelja jer ta pozicija je do smrti zauzeta jer se plaća.
Kako bi to riješili?