"Ne plači!"

[mitovski]

Ma joj, pa ja bih rekla nešto da je Pomikaki to stalan obrazac ponašanja, a koliko sam shvatila nije, pa nije da se dere 24 sata na svoje dijete.

Ja znam da kad se izderem da je to trenutak moje slabosti i da se nisam mogla niti znala drugačije iskontrolirati, ali samo sam čovjek i da nekada dođe do pucanja i ne mogu drugačije nego tako i onda mi naravno kaže da sam najgora mama na svijetu kao što nam je neki dan rekla da zna da ćemo joj mi uvijek u životu biti najveća podrška .

Meni to nije nikakva tragedija niti treba od toga raditi tragediju, niti mislim da ih 24/7 treba tretirati kao pahuljice, nježno pušući u njih da se nebi slomili.
Nekada im treba presjeći i glasno viknuti Dosta! da se resetiraju, pogotovo ovakva djeca.

I još jednom ću ponoviti, mada znam da nekima idem na živce ali djeca su različita, različitih osobnosti i karaktera i nije sa svima jednako lako ili teško.

[pomikaki]

Ja znam da kad se izderem da je to trenutak moje slabosti i da se nisam mogla niti znala drugačije iskontrolirati, ali samo sam čovjek i da nekada dođe do pucanja

E pa ja nekad vičem kontrolirano :/ ne znam je li to dobro (urlam ali nisam van sebe) ili loše (namjerno strašim dijete urlanjem tako da konačno prestane).
Meni je jasno da je njoj žuta minuta. Ja (možda) mogu ostati i dalje mirna. Ali se pri tom mirovanju osjećam grozno i ne vidim čemu dobrom to vodi.
Pazite, radi se o tome da ona može na glas plakati, derati se i bacati nerealne optužbe na moj račun po pola sata (vjerojatno i duže, ali je duže nisam pustila). Netko je napisao da je naša odgovornost kako ćemo reagirati. Ali zamislite cijelu obitelj kako pokušava ostati normalna dok netko urla pola sata u prostoriji u kojoj svi borave.
Mogla bih to da je dijete slomilo nogu, ili da se radi o bebi - jer bih razumjela. I svejedno bi mi bilo teško to izdržati (sjetite se u kojem ste psihičkim stanju bili kad su vam djeca imala grčeve) ali bi mi bilo jasno da moram.
Ali ako dijete od skoro 10g urla zbog gore spomenutih razloga, i drži u toj napetosti sve ukućane (od 2 do 69 godina starosti), i to se prečesto ponavlja, možda zbilja nije pametno trenirati mirnoću.
S druge strane, mm mi poslije kaže da me je bilo strašno za čuti i da sam povrijedila dijetetu osjećaje

[saf]

Nemoj se osjećati loše zbog toga. Nije najbajnije, ali se događa. Meni isto, pa te razumijem. Moja školarka isto zna da prvo mora riješiti obaveze, a onda igra. I moja zna danima pričati i šiziti zakaj je to tako i zakaj ovo i zakaj ono, a mogla je već biti gotova sa svime dok je protestirala.
Nekad izdržiš nekad poludiš, ja mislim da je to sve normalno

[Peterlin]

E pa ja nekad vičem kontrolirano :/ ne znam je li to dobro (urlam ali nisam van sebe) ili loše (namjerno strašim dijete urlanjem tako da konačno prestane).
Meni je jasno da je njoj žuta minuta. Ja (možda) mogu ostati i dalje mirna. Ali se pri tom mirovanju osjećam grozno i ne vidim čemu dobrom to vodi.
Pazite, radi se o tome da ona može na glas plakati, derati se i bacati nerealne optužbe na moj račun po pola sata (vjerojatno i duže, ali je duže nisam pustila). Netko je napisao da je naša odgovornost kako ćemo reagirati. Ali zamislite cijelu obitelj kako pokušava ostati normalna dok netko urla pola sata u prostoriji u kojoj svi borave.
Mogla bih to da je dijete slomilo nogu, ili da se radi o bebi - jer bih razumjela. I svejedno bi mi bilo teško to izdržati (sjetite se u kojem ste psihičkim stanju bili kad su vam djeca imala grčeve) ali bi mi bilo jasno da moram.
Ali ako dijete od skoro 10g urla zbog gore spomenutih razloga, i drži u toj napetosti sve ukućane (od 2 do 69 godina starosti), i to se prečesto ponavlja, možda zbilja nije pametno trenirati mirnoću.
S druge strane, mm mi poslije kaže da me je bilo strašno za čuti i da sam povrijedila dijetetu osjećaje

Reci mužu da bi vas dvoje trebali držati istu stranu. Tako dugo dok se ona njemu utječe u zaštitu, nema šanse da daleko stignete. Ja bih najprije porazgovarala s njim bez prisutnosti djeteta (i ostalim odraslim ukućanima) o tome što je neprihvatljivo ponašanje i što se ne može tolerirati. Tek tada možete zauzeti zajedničku frontu prema djetetu. Da ne ispadneš ti babaroga a tm divan i dragi tata... On joj s takvim stavom da joj vrijeđaš osjećaje čini više štete nego ti svojim urlanjem. Da ste ju zajedno mrko pogledali, možda ne bi trebalo urlati, ali ako samo jedan odrasli popušta - nema tu sretnog rješenja. Dijete će divljariti dok mu se dozvoli.