"Ne plači!"

[Jadranka]

Desetogodisnje dijete moze i plakati i cendrati, i ko zna sto, al ne moze biti odgovorno za pola upropascenog dana, ni za to sto ste vi stalno na iglama. To je vasa odgovornost. A za nju je to prevelik teret.

Samokontrola nije samo pustiti da u tebi kuha dok glumis mirnocu. To je vrh sante samokontrole. Samokontrola je preispitat svoje osjecaje i postupke, zastat, smirit se, pogledat stvari iz perspektive vase djevojcice. Samokontrola je doc s posla, vidit da se dijete sretno igra s prijateljicom, shvatit da nije napisalo zadacu vjerojatno, al zastat na trenutak u pogledu na sretnu igru. Skuzit kamo ce vodit presing u toj situaciji, razmotrit u sebi opcije kako mirnije reagirat, sto je najvaznije, pustit dijete da se jedan dan ostane igrat vani, kvragu i pisanje zadace u 20 minuta, ili joj pomoc da napravi ono sto zeli i sto je najbitnije, ne napadat je, ako pise zadacu pjevuseci. A kasnije, ako je to toliko bitno, razmotrit kako pomoc djetetu da se ubuduce bolje organizira (zvati je s posla, pisat podsjetnike, ...). Nema nikakvog razloga da 10-godisnje dijete bude majstor organizacije i odgovornosti. Ako su to vrijednosti kojima ih zelis nauciti, nauci ih mirno. Burnim reakcijama ih ponajvise ucimo da reagiraju burno.