"Ne plači!"

[cvijeta73]

a negdje si strog, a negdje nisi.
oko odlaska na spavanje nisam stroga.
a trudimo se da ne piše zadaće u pol noći, ali npr ...na početku vikenda nam se čini da imamo vremena za sve i onda eto ti odjednom - nedjelja navečer. i onda drž nedaj, piši sastav.
uglavnom, ne znam kako bih joj mogla reći da ide u školu bez zadaće, a, realno, ima vremena za napisati ju

[oka]

Uhh..u istom košu sam. Jedanaest joj je godina.
Naučila ona...većinom u školi napiše zadaće...posebno ako ima neke planove.
Radi dugih treninga naučila sam popuštati i ne mogu se držati strogih pravila prvo škola onda igra.
Puno bolje funkcionira kod njih...da je kako kad..prema situaciji.
Što se tiče plača...trajao je...ali moram priznati da unazad kratko vrijeme malo je zatišje. Ali ne isključivo zbog nje već i zbog mene..i moje samokontrole te pokušaja da nekako smirim sve jer kad vidi da me ne može izbaciti iz tračnica, onda ona sebe smiri...to je nekako kod mene bjo ključ prestanka.
Ustvari je bilo do mene i mojih reakcija...
Mislim da im vlastitom samokontrolom možemo pomoći...ali naravno ako se ponovi da također režem takve ispade...

[tanja_b]

ali npr ...na početku vikenda nam se čini da imamo vremena za sve i onda eto ti odjednom - nedjelja navečer. i onda drž nedaj, piši sastav.
uglavnom, ne znam kako bih joj mogla reći da ide u školu bez zadaće, a, realno, ima vremena za napisati ju

Ne znam sjeća li se još netko ovdje te priče, bila je nekad davno u čitanci za 1. razred oš, "Dobro jutro 3" Priča se zove "Sanja uvijek ima vremena", a autorica je, provjerila sam, Sunčana Škrinjarić.
U priči se govori o jednoj curici koja tako ima plan s mamom ići u šetnju, ali onda se razvlači po krevetu, pa za doručkom, pa je već vrijeme za ručak, pa dođe popodne i padne kiša, i onda na kraju ne ide nikamo. Otišla joj nedjelja na ništa.
Meni je ta priča oduvijek bila pravi horor. Još onda, u dobi od 7 godina, bilo mi je mučno od nje, i dobro sam je zapamtila. I danas je se grozim, naročito kad si vidim muža i sina kako imaju sklonosti takvom ponašanju (tj. besciljnom razvlačenju). Zato valjda doma i jesam aždaja što se organizacije vremena tiče, jadni oni sa mnom, ali ko im je kriv, baš i nemaju izbora