Ne znam sjeća li se još netko ovdje te priče, bila je nekad davno u čitanci za 1. razred oš, "Dobro jutro 3"Priča se zove "Sanja uvijek ima vremena", a autorica je, provjerila sam, Sunčana Škrinjarić.
U priči se govori o jednoj curici koja tako ima plan s mamom ići u šetnju, ali onda se razvlači po krevetu, pa za doručkom, pa je već vrijeme za ručak, pa dođe popodne i padne kiša, i onda na kraju ne ide nikamo. Otišla joj nedjelja na ništa.
Meni je ta priča oduvijek bila pravi horor. Još onda, u dobi od 7 godina, bilo mi je mučno od nje, i dobro sam je zapamtila. I danas je se grozim, naročito kad si vidim muža i sina kako imaju sklonosti takvom ponašanju (tj. besciljnom razvlačenju). Zato valjda doma i jesam aždaja što se organizacije vremena tiče, jadni oni sa mnom, ali ko im je kriv, baš i nemaju izbora![]()