Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
mi smo imali scene kada bi se v. navečer u 9 sjetio da ima i zadaću, taman pred spavanje. on živčan, ja poluluda jer želim da se pokupi u krpe...bah. to je bilo u 3. po izlasku iz boravka. ove godine imamo jasan dogovor da se zadaća piše odmah po dolasku iz škole. i vježba se instrument. malo sam fleksibilnija oko instrumenta, to može i nakon igranja. nama ovo bolje funkcionira, on je manje u stresu, a bome sam i ja. što kaže cvijeta to je sigurno i do obiteljske dinamike. ja nikad nisam bila kampanjac i sama ideja odgađanja obaveza stvara mi tjeskobu. pa u skladu s tim odgajam svoje dijete i kontinuirano mu ukazujem na dobre strane pravovremenog ispunjavanja obaveza. btw. meni je važno da on ide spavati u 9.00h, ne samo zbog njegovog sna, nego u to doba pa narednih 2-3 sata, želim sjediti s mužem ili prijateljima ili sama i uživati u aktivnostima bez djece.. nije mi isto pričati s mužem dok se oni petaljuju okolo ili sjediti na miru uz čašu vina i pričati koncentrirano.
a što se tiče deranja, ja si isto ne bih čestitala na postupku na tvom mjestu, uvijek, ali baš uvijek postoji bolji način od deračine, ali da se desi desi se. jbga, moramo im i neke traumice ostaviti. ja mrzim kad ta neka hostilna hladna deračica koju imam u sebi nastupi, baš mrzim, i teško si praštam. ja bih vidjela u kojem trenutku kreće tvoje pucanje i ond razmislila o djelotvornoj intervenciji PRIJE te točke.
Ovako je kod nas bilo. Baš tako. Mogu na prste nabrojiti koliko puta sam digla frku (otprilike 1x svake školske godine u višim razredima) i to je bilo to. MM čak i rjeđe, ali postojale su stvari koje su i njega (cool tipa) bacale iz cipela.

Osim toga, svako dijete traži svoj način regulacije granica. Meni je za uvjeravanje starijeg dovoljno podići lijevu obrvu, a mlađi je druga priča i njega treba prizemljiti hitro, prije nego su stvari eskalirale.

Iz perspektive roditelja srednjoškolaca, za sada se čini da nismo napravili loš posao. Na vratima još uvijek visi cedulja s natpisom "Prvo zadaće, onda zabava" i to je tako u našem domu. Stariji je prirodno organiziran i to mu je u skladu s njegovim unutarnjim sustavom, a mlađega smo morali utrenirati (ne samo naučiti nego doslovce uvježbati). Sad je ok.

Moja mama je proljetos imala srčani udar i ja već mjesecima nemam vremena baviti se obvezama svoje djece. Oni su to sami preuzeli. Vjerojatno bi i inače (srednja škola, jelte) ali ovako ja doslovce fizički nemam vremena dihati im za ovratnik. Povremeno traže pomoć (uglavnom logistiku tipa "nabavi mi Hobbita u audio formatu, uplati mi izlet, potpiši suglasnost ili nabavi mi ulaznicu za operu") aliiiii ide to. Sami vode računa što im sve treba. Ove četiri godine viših razreda OŠ su naporne i njima i nama i zapravo je DOBRO ako djeca to savladaju u toj dobi, jer u srednjoj školi je to teže. S tim se obično sretnu bistra djeca koja kroz osnovnu školu prođu lagodno.

Djeca to ne postignu u step funkciji nego nauče. Ja sam se spasila kad sam mlađega utjerala da prvo riješi zadaće, sve koje ima, a onda može raditi što god želi. On nije imao prirodnu regulaciju toga kao stariji, uvijek je bilo problema s vježbanjem instrumenta, odlascima u školu i na slobodne aktivnosti na vrijeme, ali naučio je. Sad je to puno bolje. Mislim da je upravljanje vremenom i obvezama kapital koji će od kuće ponijeti u svoj odrasli život. Uostalom, znam i ja kako je to - ne da mi se, ufff, koji put mi je tako teško pokrenuti guz*cu i primiti se posla, ali kad moram - onda moram i baš hoću! Amen.