"Ne plači!"

[Jadranka]

Desetogodisnje dijete moze i plakati i cendrati, i ko zna sto, al ne moze biti odgovorno za pola upropascenog dana, ni za to sto ste vi stalno na iglama. To je vasa odgovornost. A za nju je to prevelik teret.

Samokontrola nije samo pustiti da u tebi kuha dok glumis mirnocu. To je vrh sante samokontrole. Samokontrola je preispitat svoje osjecaje i postupke, zastat, smirit se, pogledat stvari iz perspektive vase djevojcice. Samokontrola je doc s posla, vidit da se dijete sretno igra s prijateljicom, shvatit da nije napisalo zadacu vjerojatno, al zastat na trenutak u pogledu na sretnu igru. Skuzit kamo ce vodit presing u toj situaciji, razmotrit u sebi opcije kako mirnije reagirat, sto je najvaznije, pustit dijete da se jedan dan ostane igrat vani, kvragu i pisanje zadace u 20 minuta, ili joj pomoc da napravi ono sto zeli i sto je najbitnije, ne napadat je, ako pise zadacu pjevuseci. A kasnije, ako je to toliko bitno, razmotrit kako pomoc djetetu da se ubuduce bolje organizira (zvati je s posla, pisat podsjetnike, ...). Nema nikakvog razloga da 10-godisnje dijete bude majstor organizacije i odgovornosti. Ako su to vrijednosti kojima ih zelis nauciti, nauci ih mirno. Burnim reakcijama ih ponajvise ucimo da reagiraju burno.

[pomikaki]

Desetogodisnje dijete moze i plakati i cendrati, i ko zna sto, al ne moze biti odgovorno za pola upropascenog dana, ni za to sto ste vi stalno na iglama. To je vasa odgovornost. A za nju je to prevelik teret.

Samokontrola nije samo pustiti da u tebi kuha dok glumis mirnocu. To je vrh sante samokontrole. Samokontrola je preispitat svoje osjecaje i postupke, zastat, smirit se, pogledat stvari iz perspektive vase djevojcice. Samokontrola je doc s posla, vidit da se dijete sretno igra s prijateljicom, shvatit da nije napisalo zadacu vjerojatno, al zastat na trenutak u pogledu na sretnu igru. Skuzit kamo ce vodit presing u toj situaciji, razmotrit u sebi opcije kako mirnije reagirat, sto je najvaznije, pustit dijete da se jedan dan ostane igrat vani, kvragu i pisanje zadace u 20 minuta, ili joj pomoc da napravi ono sto zeli i sto je najbitnije, ne napadat je, ako pise zadacu pjevuseci. A kasnije, ako je to toliko bitno, razmotrit kako pomoc djetetu da se ubuduce bolje organizira (zvati je s posla, pisat podsjetnike, ...). Nema nikakvog razloga da 10-godisnje dijete bude majstor organizacije i odgovornosti. Ako su to vrijednosti kojima ih zelis nauciti, nauci ih mirno. Burnim reakcijama ih ponajvise ucimo da reagiraju burno.

Lako meni sagledati stvari iz njene perspektive: ona bi sve, i muzičku, i imala napisanu zadaću, i igrala se cijeli dan. Ali ne može tako svaki dan. Dakle kako izabrati taj jedan dan kad ću zastat i gledati dječju igru?
Moram napomenuti da sam burno reagirala tek kad je ona već neko vrijeme bila u svom dramaturškom izdanju, što znači na glas tulila o hlačama i zadaći stojeći nasred sobe, a trebalo je spremiti knjige za muzičku, obući se i krenuti za par minuta. Do tad su moji komentari bili mirni i samo usmjereni da je gurnu da se koncentrira, da obavi što više od onog što mora. Njoj je to zapravo jasno, kao što joj je jasno da postoji valjan razlog zbog kojeg nije išla kod prijateljice za praznike.
Ja to vidim više kao neku petlju u koju upadne i vrti se u krugu, ne može se iz nje više izvući. Kao da nekad uživa u pesimističnom i dramatičnom raspoloženju. To je ono što me muči, kako je iz toga izvuči i kako pristupiti u tom času?
Za sad jedino rješenje je biti jača od nje autoritetom i decibelima, otjerati je u sobu, pričati razumno tek kad se smiri.

Ne očekujem da će biti majstor organizacije, čak sam prilično zadovoljna s njenim osjećajem za odgovornost - ona najčešće sama napiše zadaću,

[sillyme]

Ako je vašoj djeci kazna da idu na dodatne aktivnosti tipa muzicka a nagrada ako ne idu - znaci da ih de-facto mucite cinjenicom da redovito idu na te dodatne aktivnosti koje su im tlaka a ne nagrada?
Stvarno ne razumijem, kod mojih su dodatne aktivnosti njihova zelja a neodlazak na njih kazna. Da mi je dijete sretno da ne ide na nesto dodatno a nesretno ako ide - onda ne bi islo uopce. Ispises, i kraj.

Ali vidim da se ponavlja mantra kako je glazbena skola "skola" pa je nesto vise i vaznije od ostalih vanskolskih aktivnosti. Uostalom iz price je sasvim jasno da je djetetu bilo receno da treba i rucati i napisati zadacu prije muzicke, sto nije, ni ne vidim nista logicnije nego da se onda ne ide na muzicku dok se ne odradi prioritet 1 (hrana) i 2 (obavezna skola). Dalje se moze filozofirati o pranju kose u 5:30 i sl...

[Peterlin]

Ako je vašoj djeci kazna da idu na dodatne aktivnosti tipa muzicka a nagrada ako ne idu - znaci da ih de-facto mucite cinjenicom da redovito idu na te dodatne aktivnosti koje su im tlaka a ne nagrada?
Stvarno ne razumijem, kod mojih su dodatne aktivnosti njihova zelja a neodlazak na njih kazna. Da mi je dijete sretno da ne ide na nesto dodatno a nesretno ako ide - onda ne bi islo uopce. Ispises, i kraj.

Ali vidim da se ponavlja mantra kako je glazbena skola "skola" pa je nesto vise i vaznije od ostalih vanskolskih aktivnosti. Uostalom iz price je sasvim jasno da je djetetu bilo receno da treba i rucati i napisati zadacu prije muzicke, sto nije, ni ne vidim nista logicnije nego da se onda ne ide na muzicku dok se ne odradi prioritet 1 (hrana) i 2 (obavezna skola). Dalje se moze filozofirati o pranju kose u 5:30 i sl...

Ne radi se samo o glazbenoj školi. Radi se o SVIM VANŠKOLSKIM AKTIVNOSTIMA za koje smo potpisali ugovore. Djeca nisu potpisala ugovor nego odrasli i time su preuzeli svoj dio odgovornosti.

I ja ponavljam - kazna može biti uskrata gledanja televizije, uskrata tableta ili mobitela, uskrata odlaska van na igranje ili na prijateljev rođendan, ali uskrata aktivnosti za koje smo MI PREUZELI ODGOVORNOST da će ih djeca pohađati - sorry, to mi je neodgovorno i neozbiljno.