Ja se ne bih slozila s peterlin. I sasvim mi je normalno, odnosno ispravno, da ne drzimo zajednicku frontu naspram djeteta. Razliciti smo, i ako smatramo da je ovaj drugi krivo postupio, red je da se to i kaze. Kao sto ces ti njemu reci da ne drami s prehladom u susjednoj sobi. A narocito se to odnosi na situacije kad netko od nas izgubi zivce s djecom, a drugi mu kaze koji ti je bog, ajd se smiri. Prirodno je i da je netko osjetljiviji na suze i plac, a i da ce to dijete iskoristiti. Ono sto mi jedino nije prirodno je drzanje strane onog drugog, makar se ne slazemo, samo da dijete, ne znam, shvati. Meni je to uf. A vjerujem da ima i puno situacija gdje se apsolutno slazete i podrzavate jedan drugog, naravno. Pomikakina deracina, pa makar neophodna, meni potpuno razumljiva jer se i ja derem, nije ta situacija. I neka nije. Meni je drago kad me mm u tim situacijama opomene i resetira. Njemu je manje drago :peterlin: al sta cu mu ja. Obicno kad se on totalno zivcano izdere na djecu, ja sam smirena. I obratno. I lakse procijenimo jel stvarno potrebna takva reakcija ili ipqk nije bila.