Tek sam sad pročitala temu. Kako sam isto prošla u proljeće 2013., ova me svibanjska priča vratila u tužni sraz između živosti prirode koja je oko mene bujala i mrtvila u meni, osjećaja da mi je cijela utroba utrnula.
I da, bolovi su doista identični trudovima.
To sam skuzila tek u rano proljeće 2015. kada sam ležala u radjaonici i opet ih osjećala, no bili su puno manje bolni jer sam bila preplavljena srećom što me svaki trud približava susretu s mojim dugo iščekivanim djetetom.
Evo i treće trudnoće u gotovo isto doba godine kao ona neuspjela iz 2013. i imam osjećaj da mi njome zacjeljuju i moje davne proljetne tuge.
Možda zvuči kao floskula, ali tužno iskustvo kiretaze kasnije me učinilo zahvalnom trudnicom koja se veseli svakom povraćanju, svakom simptomu pa i sada blago nateknutim nogama.
Čestitaj si sama na hrabrosti i snazi i vidjet ćeš da ćeš uskoro maziti i paziti neku novu bebu, a ovu prvu uvijek nositi u srcu.