Stranica 1 od 4 123 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 166

Tema: O metodi "svako dijete moze nauciti spavati"(na nj

  1. #1

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    808

    Početno O metodi "svako dijete moze nauciti spavati"(na nj

    Maloprije sam naisla na iskustvo jedne zene koja je isprobavala tu metodu i prica me je jako potresla,pa rekoh da je stavim tu.
    Sigurno vas puno zna njemacki.
    Da covjek ne povjeruje koliko kameno moze biti srce nekih majki...

    Jedes kind kann schlafen lernen!" Oder etwa nicht???

    Wir haben die Methode aus oben genanntem Buch bei unserer Tochter mit 7 Monaten angewand und hofften endlich nicht mehr jede Nacht ein Fläschchen bringen zu müssen und dazu noch 5 mal den Schnuller wieder in den Mund zu stecken. Ich muss dazu sagen, sie war ansonsten recht pflegeleicht und keineswegs übersensibel und klebte auch nicht besonders an uns, sie spielte auch gerne alleine. Sie war ein glückliches, freundliches kleines Mädchen, recht groß und kräftig für ihr Alter, weshalb wir auch glaubten die entzogene Nachtflasche würden ihr nicht schaden.
    Einen festen Rhythmus hatten wir schon länger versucht einzuführen, allerdings hielt unsere Tochter nicht wirklich viel davon. Sie wurde Morgens gegen 8:00 wach, sollte gegen 12:00 Uhr ihr erstes und gegen 16:00 Uhr ihr zweites Schläfchen halten und um 21:00 Uhr ins Bett gehen. Diese Zeiten verschoben sich allerdings ständig weil Hanna entweder zu früh müde wurde oder zu spät. Nachts verlangte sie bis zu 6 mal in jeder Nacht nach dem Schnuller, außerdem wollte sie gegen 3:00 Uhr noch ein Fläschchen und ließ sich auch nicht mit Tee beruhigen. Wir vermuteten, sie hatte sich das Fläschchen angewöhnt.
    Also begannen wir mit der Methode als sie 7 Monate alt war.
    Nach drei Tagen Schlafprogramm schlief unsere Tochter zunächst mal wirklich durch, allerdings weinte sie beim Einschlafen noch sehr lange. Ab dem vierten Tag begann sie panisch zu schreien wenn wir sie in ihr Bett legten, sie brüllte solange bis sie sich übergeben musste, auch wenn wir dabei blieben und mit ihr sprachen und sie streichelten! Sie brüllte einmal bis sie ohnmächtig wurde! Natürlich habe ich das Programm dann erst mal abgebrochen und 4 Wochen später erneut versucht.
    Dieses Mal mit der festen Überzeugung durchzuhalten, für mich war die Methode die richtige Lösung und ich war wirklich überzeugt davon.
    Unter Anleitung meines Kinderarztes hielten wir 1 Woche durch, wenn Hanna sich ohnmächtig schrie nahmen wir sie heraus und legten sie sofort wieder rein wenn es ihr wieder gut ging. Sie sollte ja nicht lernen uns so zu kontrollieren!
    Ihr Brüllen aber wurde nicht weniger. Sie schlief auch immer weniger, sie wehrte sich vor dem Einschlafen. Ich hatte jedoch Angst abzubrechen, weil ich überzeugt war konsequent bleiben zu müssen. Konsequenz war laut dem Buch ja das Wichtigste und ich fürchtete ihr mit einem Abbruch des Programms mehr zu schaden!
    Hanna schrie nun immer mehr, auch tagsüber, auch auf dem Arm. Sie aß plötzlich auch sehr viel weniger und konnte nicht mehr alleine spielen. Eigentlich spielte sie überhaupt nicht mehr.
    Dann machte unser KiA Urlaub und ich ging zu einem anderen, weil Hanna über einen Tag jede Nahrung verweigerte und den ganzen Tag leise wimmerte. Das war genau 10 Tage nach beginn des Programms. Ich befürchtete sie war krank. Mit dem Kinderarzt sprach ich zunächst nur beiläufig über das Schlaftrainingsprogramm . Der Mann war entsetzt übe die Methode und riet uns das ganz schnell sein zu lassen. Hanna schlief zu dem Zeitpunkt auch nur noch etwa 8 Stunden nachts durch, allerdings unter großem Geschrei, ansonsten schlief sie gar nicht mehr. Wir waren jedoch noch immer zu überzeugt von dem Buch und der Methode. Es musste doch klappen, was machten wir nur falsch?!
    In der folgenden Nacht weinte Hanna 14 Stunden am Stück! Und das obwohl ich neben ihrem bett stand, sie heraus nahm, sie schließlich mit in unser Bett nahm. Sie schlief in den nächsten zwei Tagen in 24 Stunden nur noch etwa 6 Stunden auf den Tag verteilt. Meist auf der Krabbeldecke oder auf dem Teppich, wo sie vor Müdigkeit einfach zusammensackte. Im Bett schrie sie nur. Nahrung bekamen wir überhaupt nicht in sie hinein, sie ließ sich nicht füttern. Alleine trank sie etwas Tee aus der Schnabeltasse.
    Irgend etwas musste geschehen und ich sah ein, dass doch nicht Jedes Kind schlafen lernen kann!
    Endlich gaben wir es auf!
    Die Probleme waren damit noch lange nicht beseitigt, es dauerte eine Woche, bis Hanna wieder Vertrauen zu uns fasste. In dieser Woche musste ich meine Mutter bitten sie zu füttern!!! Wir mussten ihr Beruhigungsmittel geben! Zum Einschlafen setzten wir sie auf die Krabbeldecke bis sie einschlief und umfiel, dann trugen wir sie in unser Bett. Es war die härteste Woche von allen, denn ich hatte erkannt, dass ich Hannas Vertrauen komplett verloren hatte. Sie schien Angst vor mir zu haben.
    Nach einer Woche besserte sich die Situation, Hanna kam wieder zu mir gekrabbelt, ließ sich wieder von mir füttern und lachte wieder, wenn auch selten. Langsam wurde sie anhänglicher als sie es je war, sie schlief wieder, allerdings nur in meinen Armen, ich hatte sie nächtelang im Halbschlaf im Arm, denn wenn ich sie ablegte brüllte sie sofort los. Lange Zeit mussten wir ihr noch die Beruhigungsmittel geben!
    Inzwischen (sie wird nächste Woche 1 Jahr alt) schläft sie bei uns im Bett ganz gut. Allerdings wird sie noch immer jede Nacht schreiend wach und muss getröstet werden. Einschlafen kann sie nur, wen sie vor lauter Müdigkeit kaum noch stehen kann, oft weint sie sich in meinem Arm in den Schlaf. Jeder Versuch sie ins eigene Bett zu legen scheiterte und wir werden es vorläufig nicht mehr versuchen. Das Gitterbett haben wir in den Keller gestellt, sie hatte Angst davor und traute sich nicht mehr in das Kinderzimmer. Sie hat nun ein großes Bett, wenn ich mich dazu lege schläft sie auch darin.

    Unser neuer Kinderarzt meinte ein solches Trauma wäre nach diesem Programm nicht ungewöhnlich, er vermittelte uns Adressen anderer Familien, die die gleiche Erfahrung machen mussten. Bei einigen trat das Trauma schon nach drei Tagen Schlafprogramm auf!
    Eines der Kinder musste an den Tropf, weil es keine Nahrung mehr zu sich nehmen wollte!
    Die gestillten Kinder stillten sich durch das Programm fast alle ab!
    Ein Mädchen wurde nach dem abgebrochenen Schlafprogramm wieder in den Schlaf gestillt, von dem Tag an schlief sie durch!

    Ich möchte mit diesem langen Bericht niemandem ein schlechtes Gewissen machen, aber ich möchte, dass ihr wisst, dass der Plan auch schief gehen kann. Davon steht leider nichts in dem Buch.
    Oft genug bekamen wir vermittelt, wir hätten etwas falsch gemacht, wir hätten halt nicht hinter der Methode gestanden und unsere Unsicherheit auf Hanna übertragen. Wir waren so sicher und überzeugt von der Methode, dass wir nicht merkten, dass wir unsere Tochter damit kaputt machten.
    Man sagte uns wir hätten durchhalten sollen. Irgendwann hätte Hanna mit Sicherheit aufgegeben, da bin ich mir Sicher. Aber sie hätte damit jeden Glauben in mich als ihre Mutter aufgegeben!

    Mein Kinderarzt sagt folgendes: Das Programm ist ein großer Eingriff in die Psyche des Kindes und nicht wenige behalten bleibende Schäden davon zurück! Leider bleiben diese Schäden den meisten Eltern verborgen, das heißt nicht, dass sie nicht da sind. Die meisten Kinder geben schneller auf als unsere Hanna und tun was man von ihnen verlangt.
    Ein Kinderpsychologe den ich mit Hanna regelmäßig aufsuche begründet mit solchen "Dressuren", wie er sie nennt, viele Verhaltensstörungen selbst bei größeren Kindern.

    Ich selbst musste erst diese Erfahrung machen, und sie auch meiner Tochter zumuten, bevor ich einsehen konnte dass die Methode nicht so gut ist wie sie oft hingestellt wird!
    Heute ist mir klar, dass ich lieber ein schlecht schlafendes Kind habe, als ein derart misshandeltes!! Denn das ist diese Methode für mich, eine Misshandlung der Würde des Kindes!

    Wenn ihr ähnliches erlebt habt, bitte verschweigt es nicht länger! Auch ich hatte große Probleme damit, meine Erfahrungen öffentlich zu machen, aus Angst vor Angriffen. Meine Scham war groß genug! Aber nur so können andere Kinder vor dem gleichen bewahrt werden.
    Lasst euch nicht einreden, ihr hättet etwas falsch gemacht, wärt nicht konsequent geblieben oder hättet versagt!
    Ich habe inzwischen über meinen Kinderarzt, meinen Kinderpsychologen und über das Internet so viele Familien kennen gelernt, denen es ähnlich ging. Und alle dachten sie wären die Einzigen! Und jede Familie, die die Erfahrungen nicht länger verschwiegen, lernte neue Familien mit der gleichen Erfahrung kennen!

  2. #2
    a zakaj avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    2,149

    Početno

    moze sazetak na hrvatskom u par recenica? ak se nekome da...

  3. #3

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Iza kapaka
    Postovi
    5,351

    Početno

    Nina, ovo je užas!

    Znam da je ta knjiga i inače na lošem glasu, ali nešto ovakvo... jadna beba.

    A ovo:
    In der folgenden Nacht weinte Hanna 14 Stunden am Stück!

  4. #4
    VedranaV avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,258

    Početno

    Išli su dresirati dijete. Dijete se nije dalo (valjda jedno od onih koja se teže slamaju). Počelo je imati fobije od kreveta i sobe i roditelja. Nije se dalo hraniti, baka je morala dolaziti je hraniti. Završila je na lijekovima za smirenje i terapiji kod psihoterapeuta. Mami je nakon svega došlo u glavu da bi radije htjela imati dijete koje "teško" spava nego koje je zlostavljano i da ta metoda za nju to predstavlja - zlostavljanje.

    Tu ti je sažetak:
    Mein Kinderarzt sagt folgendes: Das Programm ist ein großer Eingriff in die Psyche des Kindes und nicht wenige behalten bleibende Schäden davon zurück! Leider bleiben diese Schäden den meisten Eltern verborgen, das heißt nicht, dass sie nicht da sind. Die meisten Kinder geben schneller auf als unsere Hanna und tun was man von ihnen verlangt.
    Ein Kinderpsychologe den ich mit Hanna regelmäßig aufsuche begründet mit solchen "Dressuren", wie er sie nennt, viele Verhaltensstörungen selbst bei größeren Kindern.

  5. #5
    VedranaV avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,258

    Početno

    Da, i kroz cijeli tekst se provlači vrištanje i plakanje.

  6. #6

    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Postovi
    1,002

    Početno

    Katasrofa!!!! :shock:

  7. #7
    a zakaj avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    2,149

    Početno

    Hm, zvuci stvarno neljudski.
    Ja tu imam par stvari za reci, mozda ce biti konfuzno, ali nisu ni moji stavovi po pitanju te knjige skroz bistri.
    Mi smo TU knjigu nabavili prije 5 godina (toncek je imao oko 6 mj.). U to vrijeme smo i MM i ja bili stvarno iscrpljeni, a ja i pomalo luda. Uspavljivali smo ga dugotrajnim nosenjem, puno puta tijekom noci, i rezultat je bio: neispavani roditelji, ali i neispavano dijete. Trebalo nam je 2-3 mjeseca da se odlucimo procitano sprovesti u djelo (zapravo ja sam odlucila, MM je bio mekseg srca). Toncek je 'naucio spavati' nakon tri dana: prvi dan je plakao 45 minuta, drugi dan 15, treci dan 5 (i vise se nije budio tijekom noci!). Zivoti su nam se promijenili: i mi i dijete smo bili naspavani i odmorni, i sve se odjednom cinilo puno lakse. Ja sam knjigu jos dugo poslije preporucala svim mladim roditeljima.
    Danas me zbog svega navedenog pece savjest. Doduse, najmanje me pece savjest zbog toga sto sam 'ferberizirala' dijete - puno vise mi je zao sto ga od rodjenja nisam uspavljivala dojenjem i pustala da spava s nama u krevetu (zbog nekih vlastitih zlih duhova iz proslosti), nisam se usudjivala ni dojiti ga lezecki da ne bih slucajno zaspala s njim. Ferberova metoda je samo jedna malo radikalnija metoda rjesavanja kriznih stanja koja nastaju kao posljedica pogresne percepcije mjesta djeteta u obitelji.
    Nitko, od bezbrojnih savjetodavaca, mi u ono vrijeme nije rekao da je OK dojiti dijete da bih ga uspavala, i da staviti ga k sebi u krevet ne znaci izvrgnuti ga opasnosti od gusenja, gnjecenja ili trajne psihicke traume. (Ni sebe pritom ne amnestiram - trebala sam se bolje informirati, logicnije razmisljati).
    Svoje stavove sam pocela mijenjati tek kad se rodila i Tonka, kad sam pocela citati neku drukciju literaturu (i pratiti redovito Rodine tekstove i forum!).
    Samo bih jos htjela reci, da ovo sto gore pise, mislim da ipak nije u skladu s navedenom knjigom, vec da stvarno spada u kategoriju 'zlostavljanja'. Koliko je ljudi na forumu zapravo procitalo knjigu?

  8. #8

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,884

    Početno

    Ovo je strašno mučan tekst, voljela bih da se to nije stvarno dogodilo...Sirota mala curica, zauvijek je izgubila povjerenje u svoje roditelje.

  9. #9

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Postovi
    1,276

    Početno

    Citiraj a zakaj prvotno napisa
    jedna malo radikalnija metoda rjesavanja kriznih stanja koja nastaju kao posljedica pogresne percepcije mjesta djeteta u obitelji.
    baš ovih dana intenzivno razmišljam, ponukana nekim parkovskim raspravama, o tome kako nikoga ne možeš (raz)uvjeriti po pitanju nekih pradavnih gluposti upravo zato što dijete nema mjesto u obitelji i društvu kakvo bi, po prirodi, stvari trebalo imati. svi argumenti i teorije i prakse padaju naprosto u vodu pred tvrdim odbijanjem i sebičnošću .. još u kombinaciji sa izrabljivačkim kapitalizmom ... zabrijala sam sad, nadam se da me bar netko skužio. point je da, ukoliko i kad bi dijete bilo na mjestu koje mu pripada, sva rješenja bi došla sama po sebi, intuitivno.

  10. #10
    sorciere avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagabria
    Postovi
    9,218

    Početno

    ja sam rodila 1992. kompjuter mi je bio svemirska tehnologija, rode nisu postojale... imala sam oko sebe samo hrpu "savjetodavaca" koje sam redom otpilila.

    nisam imala nikakvu knjigu sve do nekih njenih godinu i pol - kad mi ju je posudila jedna trudnica da si kopiram ono što mi treba.

    nikad nisam čula za attachment parenting... radila sam sve po intuiciji, računajući da mogu pogriješiti -ali da grešku mogu ispraviti. ravnala sam se po potrebama mog djeteta, i po onom što sam osjećala kad nisam znala što joj treba.

    čitam ovaj forum već dugo vremena, i sve više stječem dojam da neki odgajaju djecu prema savjetima iz knjiga - umjesto da pišu knjige o svom uspješnom roditeljstvu :? .

    pa opustite se... meni je nepojmljivo da netko "uči" (tj. dresira) dijete da spava, da ne pije, da nema pelene , itd, itd... - ako dijete to samo ne traži, odnosno ne pokazuje znakove da to prihvaća. nema te knjige koju bih ja poslušala prije nego oslušnem srce svog djeteta, njegov smijeh ili plač...

    iz knjiga mogu naučiti nešto drugo: nove igre, kako pomoći djetetu koje se guši (to me spasilo), kakvi su simptomi nekih bolesti, itd...

  11. #11

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Iza kapaka
    Postovi
    5,351

    Početno

    sorci, lijepo si to sročila!

  12. #12

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,467

    Početno

    Sorci
    Iako, moram reci da ja ipak volim procitati tu i tamo koju knjigu, malo svrljati po netu itd. Ne zato sto mi je zakrzljala intuicija. Nego zato sto mi to puno puta pomogne da se nakon loseg dana "vratim" svojoj intuiciji. Puno puta, nakon sto napravim neku gresku, pitam se sta, zasto, kako itd. I onda mi dobra knjiga ili tekst vrate poljuljanu sigurnost. A bogme ne zaobilazim ni forumske istomisljenike. Buduci ih u okolini nemam puno.

  13. #13
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,448

    Početno

    Sorciere, 5 (i za avatar). Nije da nisam čitala knjige o roditeljstvu, ali ne volim kad se netko shvati kao guru i kad se nešto u odgoju počne forsirati kao jako inn. Privrženost između roditelja i djece je postojala i prije nego što se netko sjetio da je attachment parenting nešto posebno. 8)

  14. #14
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,414

    Početno

    opet vas dvije!
    a ja?

  15. #15

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,467

    Početno

    Nesto je trulo u drzavi Danskoj.
    Guru ili ne guru, ja mislim da te knjige mogu koliko-toliko pomoci danasnjim roditeljima. Vi s foruma tako i tako niste reprezentativni uzorak Jer je prosjek puno gori. A kako takve roditelje drukcije osvjestavati nego knjigama, raznoraznim tekstovima po novinama, internetu, predavanjima itd.

  16. #16
    sorciere avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagabria
    Postovi
    9,218

    Početno

    Citiraj apricot prvotno napisa
    opet vas dvije!
    a ja?

  17. #17
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,448

    Početno

    Citiraj apricot prvotno napisa
    opet vas dvije!
    a ja?
    Ma daj Apricot! Tebi 5 za one zelen-žute savjete (koje još nisam provela u djelo)!

  18. #18

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Zagreb, Trešnjevka
    Postovi
    11,211

    Početno

    Citiraj a zakaj prvotno napisa
    Koliko je ljudi na forumu zapravo procitalo knjigu?
    Pročitala sam je u vrijeme kad je Andrej imao 4 mjeseca i kad su problemi sa spavanjem postali izraženiji. U prvi mah stvarno mi se činilo da bi moglo funkcionirati, ali nakon prve večeri (ne noći, nego večeri) smo odustali. Jednostavno nisam mogla podnijeti da plače ijednu minutu u komadu, a da ja to slušam kroz zatvorena vrata.
    Ubrzo sam shvatila da je metoda iz te knjige potpuno neprihvatljiva za malu djecu, sigurno do godine dana, a rekla bih i dulje. Ne tvrdim ništa za stariju djecu, jer takvo iskustvo nemam, ali mislim da nijedna metoda koja se zasniva na kruto dosljednom pridržavanju "plana djelovanja" (koji se tako i naziva) ne može biti djelotvorna kod "svakog djeteta" (iz naslova).
    (S vremenom se njegovo spavanje normaliziralo samo od sebe, tako da danas mogu mirno reći da nemamo nikakvih problema sa spavanjem - ne računam ovdje izvanredna stanja kao što su prehlade, bolesti, rast zubića.)

    A što se tiče knjiga o odgoju: ja volim čitati takve knjige, ali ne bilo čije (a izbor koji se nudi zbilja je šarolik). Zapravo, prije bih rekla da volim čitati knjige o djeci, a ne o odgoju djece.

  19. #19

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,884

    Početno

    Sorci, potpisujem od riječi do riječi. Jedine knjige o djeci koje me zanimaju su one o igrama.

  20. #20

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    808

    Početno

    I onaj dio o pelenama?

  21. #21
    Sanja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,657

    Početno

    Ja vam moram reći o toj knjizi nešto što se uglavnom ne zna.

    Autor je Austrijanac koji je, navodno, neko vrijeme nakon što je knjiga objavljena kroz vlastita iskustva sa svojom djecom shvatio da je bio posve u krivu i pokušao povući knjigu s tržišta, ali mu ugovor s izdavačem to nije dopustio - naime, knjiga se odlično prodavala i izdavač je samo tiskao nova i nova izdanja i dogovarao prijevode, a ugovor s autorom je bio takav da je na to imao i pravo. Međutim, autor se u nekoliko intervjua javno odrekao svoje vlastite knjige.

    To mi je rekla frendica koja je prije nekih pola godine ovdje išla na trudnički tečaj, a njoj je to ispričala babica na tečaju. Također su na istom tečaju sve buduće roditelje upozorili da nikako ne koriste tu knjigu i metode navedene u njoj.

  22. #22
    aries24 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Postovi
    2,089

    Početno

    ako je to stvarno tako trebao se malo glasnije ograđivati od te knjige pa bi i prodaja pala i tako bi doskočio izdavaču
    barem bi ja tako napravila

  23. #23

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    3,187

    Početno

    Sanja, ma daj :shock: . Ajde super.

    Meni je prije 2 godine jedna cura doslovno ugurala tu knjigu u ruke kunući se da je ona tako sredila svoje dijete i da je to puno bolje i za moje (koje je počelo spavati cijelu noć tek s dvije godine, koje se tek unazad par mjeseci ne uspavljuje na cici i koje još uvijek zaspe samo ako netko legne s njom - ali to je naš bioritam i na to smo se navikli i nitko (MM, baka, ja) ništa od toga ne dovodi u pitanje)

    Ja sam knjigu neko vrijeme držala doma na polici i onda joj je vratila.
    Neki dan smo o tome pričali s nekim ljudima koji kažu da je svako dijete individulano, ali u smislu da je za neke ta knjiga i primjenjiva, štoviše poželjna, ali ti isti misle i da je super nanny za neke jedino rješenje.


    Sorci

    Jedino što ja ipak volim pročitati neke knjige temeljene na AP-u i iskustva s foruma jer mi daju moralnu podršku i osjećaj da nisam sama na svijetu.
    Pogotovo kad si mlada mama, prvi put mama i kad se susrećeš sa svim onim tvrdim i dresirajućim stavovima

    Ja sam samo zahvalna što je ovaj forum već postojao kad sam ja prvi put rodila i što ne žalim za ničim kao a zakaj. Iako sam došla na forum tek s Leinih 8 mj. nisam ni dotad napravila ništa za čim bih sad žalila i to mi strašno drago jer mislim da bi se sad grižnja savjesti izjela cijelu. Izjeda me već i kad sam 10 minuta na netu, a Lea hoće da se s njom igram, a kamoli nešto puno važnije kao što su ovakve stvari

  24. #24
    Dijana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    6,003

    Početno

    Tekst je živa jeza. Kad sam čitala, imala sam dojam ko da ga je napisao robot, stvoren samo da slijedi zadane upute. Biti toliko emocionalno hladna mama je zbilja grozno, srećom takve ne poznam. Pa čak i to nekakvo kajanje na kraju priče mi je nekako umjetno.
    Ja se ipak nadam da velika većina ljudi ne slijedi tako slijepo upute iz knjiga (pogtovu tako nasilne).

  25. #25

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,467

    Početno

    Ja mogu sa sigurnoscu tvrditi da su mi knjige i ovaj forum pomogli da "dodjem sebi". Jer sam u prvoj trudnoci bila totalno pod utjecajem okoline, i sama odrasla u okolini i obitelji u kojoj se "djecu ne navikava na ruke", ne uspavljuje itd.

  26. #26

    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    243

    Početno

    Ne mogu a da se ne uključim sa primjerom odmah do mene. Moja šogorica koja stanuje kat ispod mene ima bebu od skoro 5 mjeseci. To joj je durog dijete. Sa prvim je imala sreće jer je mala spavala od početka skoro cijelu noć i tu nije bilo nikakvih problema. Ova druga djevojčica nije tako 'dobra' Uglavnom moja šogi si je utuvila u glavu da dijete od dolaska iz bolnice mora spavati cijelu noć, i dresira je upravo tako da pusti dijete plakati doslovno satima (fala Bogu sve se čuje gore kod nas) bez imalo grižnje savijesti. Posljedica je da već 5 mjeseci dijete i dalje staaalno plače, ali plače i po danu i po noći, ova je do te mjere zapela u odgoju da kad izađe sa bebom u šetnju (sa kolicima) ako dijete plače ostavi je nasred dvorišta i priča sa susjedima, a mala će kad se izmori prestati. I stalno tvrdi da 'ćemo vidjeti tko ima jače živce'.
    Posljedica svega je (tako si ja to tumačim) da dijete ima stalno grč na licu i ne smiješ je niti pogledati ona odmah u plač, naravno jer je nezadovoljno i nema osnovne emocionalne potrebe zadovoljene. dijete inače još nosi remenčiće zbog kukova.

    Nemojte me sad pitati zašto joj nešto ne kažem, zato jer smo u izuzetno lošim odnosima jer je osoba inače užasna i zla i klonim je se koliko najviše mogu. A kad se sjetim koliko žena ne može jednostavno ili nikako do vlastite bebe, a ovakvima Bog da djecu da odgoje invalide. Uh! Na to stvarno mogu puknuti od jada.

    Inače kad smo prošle godine bili na moru, iznajmili smo apartman kod jedne stare gospođe (btw, porijeklom sa Sicilije) koja je bila oduševljena mojom bebom, kako je dobra, smirena i kako se na njoj vidi da je zadovoljna. I tako u razgovoru ja kažem da još uvijek isključivo dojim i to na svaki njen mig (beba je bila stara nepunih 6 mjeseci) e ona meni 'e zato vam je tako blaženo smirena'. Što ti je stara žena iz naroda (tak bih rekla).

    Sori kaj sam odužila, ali na ovakve naprosto poludim.

  27. #27
    buby avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,873

    Početno

    joj nina, ovo je
    knjigu nisam čitala
    Lindsay, a da ju prijaviš službi, možda se osvjesti ako joj dođu službene osobe?

  28. #28
    Honey avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2005
    Lokacija
    D.Resa
    Postovi
    1,961

    Početno

    Citiraj Dijana prvotno napisa
    Ja se ipak nadam da velika većina ljudi ne slijedi tako slijepo upute iz knjiga (pogtovu tako nasilne).
    Ja se ničemu ne čudim, pogotovo nakon što sam pročitala onaj članak o djeci s malim nepravilnostima (poput iskrivljenih stopala) koju majke pobacuju u kasnoj trudnoći
    Puštanje bebe da plače je svakodnevnica, njih jadne malo tko doživljava kao ljudska bića, jer naravno, dijete je samo "vlasništvo" roditelja!

  29. #29
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,448

    Početno

    Ovoj šogorici bih i ja malo priprijetila. Osim što je zla još je i glupa kad može misliti da mala beba plače da bi se njoj inatila. Meni je prijateljica (živi u Njemačkoj i tamo je naučila tu dresuru) savjetovala da ostavim M. da plače, pa će i prestati. Tako je ona izdresirala svog sina. Ja sam mislila, da prestat će, a zašto? Jer će prestati očekivati da mu mama dođe. A ako ti mama ne dođe kad ti plačeš, tko će ti ikada doći?

    Rješenje sam našla u tome da sam ga uspavljivala i bila uz njega, a često je spavao s nama. Navečer smo uvijek prigušivali atmosferu u kući - svjetlo, zvukovi i tako ga smirivali i pripremali na spavanac. Mislim da je tu puno do smirenosti roditelja. Treba početi pripreme na vrijeme - na vrijeme obaviti kupanje, klopu i sve što slijedi prije spavanja, bez nervoze i natjeravanja, pa je onda i dijete mirno.

    Sad ima skoro 6 godina, u krevetu je u pola 9, onda čitamo, mazimo se, pa molitvica i u 9, 9.15 gasimo svjetlo i spava kao top do jutra. I tako već par godina. Za njega je odlazak u krevet ugoda, bez ikakvog stresa i osjećaja frustracije.

  30. #30
    Njojza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    1,704

    Početno

    knjigu nisam citala, cula sam za nju kad mi je stanoviti doktor na iskon.hr savjetovao da na taj nacin naucim dijete da spava.

    MM je rekao hajde da probamo
    ja sam rekla ni u ludilu
    za AP isto tad nisam znala, ali sam postupala kao AP
    umjesto da ga naucim da tako spava, naucila sma ga da spava samnom u krevetu. I nosala...i ljuljala...i sve, samo da ne place

    I opet bih

    Zao mi je te bebice, jako mi je zao
    Roditelji cesto nisu svjsni koliko upropaste zivot djetu radi sopstvene gu*ice

  31. #31

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,884

    Početno

    Citiraj Nina prvotno napisa
    I onaj dio o pelenama?
    Ma ne, tek kasnije sam skužila da ne potpisujem baš cijeli sorcierin post, samo ono o knjigama i intuiciji.

  32. #32
    VedranaV avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,258

    Početno

    a zakaj, pročitala sam knjigu, zanimalo me o čemu se to priča. Puštanje djeteta da plače pri uspavljivanju mi ni prije ni poslije knjige nije bilo prihvatljivo, pročitala sam je baš iz znatiželje o čemu to druge mame pričaju.

  33. #33
    zrinka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Split, Lijepa nasa
    Postovi
    4,633

    Početno

    cak je i dragi dr richter je imao super osvrt na ovu knjigu
    8)

  34. #34

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Iza kapaka
    Postovi
    5,351

    Početno

    zrinka, ideš! Daj link!

  35. #35
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,859

    Početno

    Ja bih baš rado pročitala Ferberovu knjigu jer imam osjećaj da se o njoj stalno priča a da ju je malo ljudi stvarno i pročitalo. Pogledat ću ima li je u knjižnici, ne bih baš za nju davala novce. Metoda mi nije poznata u detalje, ali koliko sam shvatila princip nikako nije taj da se ostavlja dijete da plače u nedogled i satima pa mi nije jasno zašto je to mama iz priče radila - doduše niti njemački mi nije baš previše poznat pa sam možda krivo i skužila. Na news grupi roditeljstvo je ova metoda dosta popularna ali nikako ne bih rekla da roditelji koji ju prakticiraju žele slomiti ili nadjačati dijete nego smatraju da djetetu treba pomoći da stekne rutinu spavanja i da se nauči' spavati - a to isto mislim i ja, ali mi je metoda da se dijete ostavi da plače neprihvatljiva.
    (Bilo bi zanimljivo da netko kome je ova metoda u redu i prihvatljiva objasni svoje stajalište).

  36. #36
    zrinka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Split, Lijepa nasa
    Postovi
    4,633

    Početno

    Poštovani,
    zanimame me Vaše mišljenje o metodi uspavljivanja opisanoj u knjizi "Svako dijete može naučiti spavati". Nisam (još) pročitala knjigu, niti primjenila metodu, ali to ide otprilike tako da se dijete pokuša naučiti samostalno zaspati tako da ga se pusti da plače uz povremeno javljanje roditelja (ali bez dizanja na ruke).
    Naime, imam zdravu i veselu curicu od 10 mjeseci koja navečer jednostavno ne želi zaspati (namjerno se razbuđuje). Procedura prije spavanja je uvijek ista: kupanje, večera, maženje, dojenje. No, kad počne padati u san, ona počne skakati, pljeskati, pričati...
    Imate li možda kakav savijet?
    Puno hvala!


    Odgovori na ovu poruku
    Re: problem sa spavanjem
    Autor: Dr. Darko Richter ()
    Datum: 06.12.03 08:02

    Nemam, osim komentara: tako glup i opasan naslov kao što ima ova knjiga, doista je raritet. Što bi to dijete trebalo naučiti, kada je to ugrađeno u bioritam? To je vitalna potreba, kao i disati, piti i jesti, i kada tu netko ide nekoga učiti da to radi, to je ili simptom vremena u kojem živimo, ili bezobrazluk. Mislim da se morate sami zapitati kako su djeca zaspivala kada su majke bile nepismene i jako, jako zaposlene, puno više nego danas.

    a imali smo topic o tome vec

    http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?p=132286&

  37. #37
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,859

    Početno

    Ovaj odgovor dr. Richtera je uobičajeno vrckast ali nisam baš sigurna koliko je točan. Naime, puno se nas i na ovom forumu susrelo sa tim da su nam bebe sa nekih 2-3 mjeseca prestale spavati po danu a navečer bi vrištale od umora. Znači, ipak dijete treba 'naučiti' spavati - doduše termin naučiti je prilično bedast. Treba ipak ponešto skužiti i znati o tome kako djeca spavaju, kako im uspostaviti rutinu, kako ih naviknuti da spavaju duže po danu itd. itd.
    Ja definitivno nisam majka sa nekom vrhunskom intuicijom jer nisam sama znala riješiti problem nespavanja po danu - ukratko, očekivala sam da dijete zaspe samo od sebe, a nisam shvaćala da se treba itekako posvetiti uspavljivanju.

  38. #38
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    Ja sam pocela mrziti rijec odgoj otkad citam knjige J. Juula :D

    Meni knjige ne sluze da me nauce kako se trebam ponasati prema djetetu, nego da mi pomognu da maknem svoje blokade, da maknem duhove iz proslosti i nase kulture koji su mi bili nametani cijeli moj zivot i za koje sam cijelo vrijeme mislila da je to sve ok. No kad sam dobila svoje dijete, sve mi je to postalo neprihvatljivo, a alternativu bas nisam znala (jer su instinkti cijelo vrijeme bili zanemarivani).

    J. Juul mi je otvorio novi svijet. Nista on spektakularno pametno ne govori - sve su to neke osnovne stvari - postovanje, istina, itd. Ali eto nas nasa kultura uci da te iste stvari ne vrijede s djecom jer su djeca ta koja su nase vlasnistvo, mi smo "bogovi" mi imamo moc, oni su tu da slusaju. I citajuci njega osjecam se dobro jer ZNAM da je to sto osjecam ok, i lakse mi se oduprijeti duhovima iz proslosti i drzati ih pod kontrolom, i lakse mi je razumjeti dijete i njegove potrebe.



    A sto se Ferberove knjige tice, nisam citala - priznajem. Cula sam od mnogih roditelja da tamo pisu pametne stvari o djetetovom snu i zasto je bitno da ima dobar san itd. Vjerujem da je to dobro napisano. No s drugim dijelom se nikako ne bih slozila, a to je ostavljanje djeteta da place. Koliko god taj san bio bitan, ostavljanje djeteta da place (makar i 5 min) meni je totalno neprihvatljivo. Jer to dijete ne razumije zasto je ostavljeno, ono je ostavljeno i tocka. Ono zna da mu potrebe nisu zadovoljene i to je to. Sto god mi mislili, meni to nije pozitivno.

    Ali eto, sva sreca pa alternative postoje. Meni je recimo bila divna knjiga "no cry to sleep solution" koja isto objasnjava sve o djecjem snu, vaznosti sna (znaci isto sve "znanstvene" cinjenice), ali s druge strane nas na nista ne tjera. Nema nikakvog treninga, nikakve dresure. Jednostavno nam daje milion raznih ideja kako mozemo pomoci djetetu da zaspe bez dresiranja. A na nama je samo da vidimo koja od tih milion ideja nam je prihvatljiva i najbolja za nas i da je probamo provesti u djelo. Ta knjiga nas uci kako da najbolje prepoznamo odredjene znakove kod naseg djeteta, i da pomocu toga pomognemo djetetu da sam zaspe bez ikakve sile. Da prepoznamo da je spreman i samo mu omogucimo da to izvede sam. I to je "umjetnost" - nije to bas lako.

  39. #39
    ms. ivy avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    12,890

    Početno

    mima, to što ti opisuješ nije "učenje" djeteta da spava nego pomaganje da nađe ritam koji mu odgovara. učenje je tjeranje djeteta da spava kad, kako i koliko mi mislimo da mu treba (ili kako nama odgovara) - a tu je normalno očekivati otpor.

    /sad vidim da me anchie prestigla/

  40. #40
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,859

    Početno

    Pa je, i kažem da je termin 'naučiti' bedast. Ali koliko sam ja čitala roditelje koji su 'ferberizirali' djecu, i njihov je cilj pomoći djetetu da spava, tj. i oni primjenjuju ovu metodu radi djeteta a ne radi sebe.

    No, ponovo, i meni je metoda koja uključuje da dijete plače i jednu sekundu totalno neprihvatljiva. Ali, pomoć u shvaćanju rutine spavanja mi jest bila potrebna, pa je i meni pomogla knjiga E. Pantley (hoću reći da su meni knjige o djeci itekako korisne, jer kao što nisam znala zašto bebe bljuckaju tako nisam znala niti koliko beba od tri mjeseca treba spavati i kako to postići).

  41. #41
    wana avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Split
    Postovi
    1,262

    Početno

    Ja sam pročitala knjigu, i eto, očito sam među rijetkima, ali to metodu ne osuđujem toliko kao ostali.
    Valjda sam ja mama(nemama )
    Uglavnom, nama je puno pomogla, poprilično "bezbolno".

  42. #42

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Zagreb, Trešnjevka
    Postovi
    11,211

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa
    Metoda mi nije poznata u detalje, ali koliko sam shvatila princip nikako nije taj da se ostavlja dijete da plače u nedogled i satima
    Mima, štos i je u tome da dok čitaš knjigu u prvi mah se ne čini tako strašnom. Bar meni nije bila. Ali sam vrlo brzo shvatila da šestomjesečno dijete (a bogme i starije dijete) nema taj pojam o vremenu kao što ga imamo mi, i da odlazak mame iz sobe dok ono plače djeluje kao da ga napuštaju zauvijek, da povratak nakon xx minuta uopće neće ni registrirati jer će biti izmoreno od plača, i tako dalje, i tako dalje, i na kraju se opet svodi na to da dijete zaspi od iscrpljenosti.
    (da se razumijemo, nisam ja to isprobavala na svojem djetetu, ali sam promatrajući njega shvatila dokle bi to moglo dogurati da se pokušam slijepo pridržavati metode)
    Dijete koje više shvaća možda i može pojmiti mamine riječi "sad spavaj, ja ću ubrzo doći natrag", ali ako plače za mamom koja ga ostavlja, kojeg ima smisla ostavljati ga u svrhu "učenja"?
    Kad se Andrej prestao uspavljivati dojenjem (s cca 15 mjeseci), imali smo sistem: staviti ga u krevetić, biti malo uz njega dok se ne primiri i zatim izaći van, i čim pozove, odmah se vratiti k njemu u sobu. Nikad nije plakao i vrlo brzo je "naučio" zaspati sam. Toga se držimo i danas, i nema problema.

  43. #43

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    102

    Početno

    Knjigu nisam citala ali sam pricala s ljudima koji jesu i nakon tih razgovora nemam nikakvu zelju da je citam.
    U decembru cu ako Bog da i ja postati mama i vec se spremam za tu najvazniju zadacu u mom zivotu. Polako ucim iz nekih knjiga, ali sto sorci rece ucim kako da prepoznam da li mi je djete gladno, kako da se igram s njim, kako da ga kupam itd. Dresiranje djeteta mi ne pada na pamet i uopste mi nisu jasni ljudi koji kada im djete ne spava povlace neke "radikalne" mjere "odgoja". Pa mislim zar oni nisu zeljeli to djete i sve sto ce im ono donijeti sa sobom?? Meni se cini sasvim normalnim da moje djete mozda nece spavati, nece htjeti jesti (kako bih ja htijela) ili se uopste ponasati onako kako sam ja to zamisljala da hoce, jer na koncu ja cu roditi malu osobu sa svim vrlinama i manama, a necu ici u pet shop po kucica!! Da ne duzim vise i nepetaljam vas u svoje kuljajuce misle. The point je da je djete, koliko god ono malo bilo, osoba koju ako ne volimo onda barem postujemo njegova ljudska prava i ponasamo se prema njemu kako prema ljudskom bicu. Neki ljudi zaista ne zasluzuju biti roditeljima! Joj, jako sam ljuta!

  44. #44

    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb,Trešnjevka
    Postovi
    1,581

    Početno

    Citiraj wana prvotno napisa
    Ja sam pročitala knjigu, i eto, očito sam među rijetkima, ali to metodu ne osuđujem toliko kao ostali.
    Valjda sam ja mama(nemama )
    Uglavnom, nama je puno pomogla, poprilično "bezbolno".
    Ma nisi nemama...vjerujem da ti nikada ne bi pustila bebu da plače 14 sati u komadu samo da bi mu pokazala tko je šef i da mora naučiti zaspati. Probala si i uspjelo ti je kako si i sama rekla prilično bezbolno.
    Mi smo, točnije ja sam, sa Sonjom imala zaista ružna iskustva sa spavanjem. Po danu je spavala oko 15 minuta u komadu, a po noći se budila i cicala svakih 15 minuta i to punih godinu i pol. Nije znala ni plakati jer sam skakala čim je zamrmljala i odmah na ciku, a prvi put je zaplakala s 5 mjeseci kad ju je tata slučajno ugrizao za prstić i doslovno se prepala svog glasa. Nikada u životu nisam vidjela veseliju i zadovoljniju bebu. I nije mi žao (danas). A ja???Ne moram vam reći da sam bila kronično iscrpljena i neispavana, tresla sam se od umora, imala tikove na licu i spala na 45 kila. Znam da ovo zvući totalno sebično, ja pa ja....ali sve vam ovo pišem jer mi je jedan savjet iz knjige "kako naučiti djete da spava" (ne znam jel to ta ista...)spasila toooonu živaca. Djete kad odspava prvi san probudi se i traži onu stvar koju je zadnje osjetilo prije spavanja, što je kod nas bila cica. Ako te stvari nema u blizini tražit će upravo to. Mi smo počeli uvoditi da dok se uspavljuje na cici u rukici drži ne moju majicu, već plišanu igračku koja je uvijek bila uz nju dok je spavala i svaki put kad bi se probudila počela je umjesto cike tražiti medu. Prvu se noć probudila 2 puta a već drugu noć odspavala u komadu 10 sati. :D

  45. #45
    VedranaV avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,258

    Početno

    Citiraj "yaya prvotno napisa
    Djete kad odspava prvi san probudi se i traži onu stvar koju je zadnje osjetilo prije spavanja, što je kod nas bila cica. Ako te stvari nema u blizini tražit će upravo to.
    To je tvrdnja koja ne vrijedi za svako dijete.

  46. #46
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,511

    Početno

    sad cu samo kratko jer sam u guzvi.

    prvo bih potpisala anchi76.

    drugo: procitala sam knjigu, ali ne znam da li govorimo o istoj knjizi, jer ta koju ja procitah (na njemackom) je od dva autora:
    annette kast zahn + hartmut morgenroth.
    dakle nije felber.

    dakle knjigu procitah davno i sigurnoo ne spada u moja omiljena dijela. vec sam naslov svako dijete (zrna, muskarac..) mene odmah uznemiri , ali kuzim, radi se o pjesnickoj slobodi.
    osim toga ja sam knjigu citala iz cistog interesa, jer mi nije ni trebala, a dio metode sa plakanjem sigurno ne bih primjenjivala.

    dakle bilo je zanimljivih objasnjena o biti spavanja, ritmu i slicno, njeznim nacinima utjecaja na uspavljivanje u ranim danima i slicno.
    dio o plakanju mi se nije svidio.
    medutim knjiga se ne sastoji samo od tog dijela, to je samo cetvrtina knjige.
    koliko se ja sijecam tanja b, preporuceni je da se taj dio metode sa plakanjem radi tek sa bebama od 7, 8 mjeseci i sa minimalnom kilazom kojiu sam zaboravila.
    i cini mi se (davno sam citala) da je plakanje dopusteno samo 7 minuta. (dovoljno bespotrebno, ali samo kao ilustacija da su neki roditelji pobrkali loncice, kao ovi iz navedenog teksta, pa pricaju o visesatnom plakanju)

    sto je pjesnik htio reci.
    za mene nije problem knjiga, za mene je problem, da ljudi jos uvijek misle da je "odgajanje" djeteta recept kao za spagete, pa kad se drzis recepta moras uspjeti.
    i da ne razumiju da je zajednicki zivot s djetetom samo jedan oblik zivota sa ravnopravnom osobom u kojem nema mjesta za dresuru, igre moci, vec se temelji na postovanju, respektu, razumjevanju i ljubavi.

    i da knjige sluze da prodube i osvijeste razmisljanja, pomognu pronaci vlastite puteve, a ne da ti ponude gotove recepte bilo koje provincijencije, bilo klasicne, bilo alternativne. od takvih knjiga bjezim. (mada ih cesto ipak procitam)

    iskreno, roditelje kao ove u tekstu tesko mogu razumjeti. ali na srecu roditeljstvo je proces i potrudili su se gresku ispraviti.

    zivio juuls.

    ps. o metodama se moze raspravljati. sto se knjiga tice, bez obzira da li ih hvalili ili kudili, trebalo bi ih prije procitati. inace je rasprava o knjizi neumjesna.

  47. #47

    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb,Trešnjevka
    Postovi
    1,581

    Početno

    Citiraj VedranaV prvotno napisa
    Citiraj "yaya prvotno napisa
    Djete kad odspava prvi san probudi se i traži onu stvar koju je zadnje osjetilo prije spavanja, što je kod nas bila cica. Ako te stvari nema u blizini tražit će upravo to.
    To je tvrdnja koja ne vrijedi za svako dijete.
    Znam da nije, jer je svako djete posebna osoba, ali od prijedloga "pusti djete da preplače pa će zaspati od umora i naučiti će spavati" koje smo čuli od bezbroj ljudi i "pomoći djetetu s poznatim predmetom a da nije cika" mi smo odabrali ovo drugo i nama je pomoglo. Još uvijek spava s tim medom, s tim da je u ovih 5 i pol godina svega par puta zaspala sama u sobi.

  48. #48

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    1,535

    Početno

    njemacki ne razumijem pa samo mogu zamisliti sto pise u tekstu po vasim reakcijama. knjigu Svako dijete moze nauciti spavati sam procitala prije par godina i neke savjete iz knjige primijenila na malog kad je imao 8 mjeseci, bili smo iznenadjeni rezultatima i naspavali se konacno. imali smo malih problema s ritmom i brojem spavanja, to smo malo modificirali i rijesili se problema nocnih budjenja (to je bio razlog sto sam uopce trazila pomoc u knjigama). moram naglasiti da nije bilo plakanja, ostavljanja u sobi i slicno. uspavljivala sam na cici (iako to nije bilo preporucljivo po knjizi) i izlazila iz sobe kad bi on vec spavao. knjiga nam je samo dala neke naputke, smjernice, uzeli smo iz nje ono sto nam se cinilo normalnim, odbacili to ostavljanje djeteta samog u kreveticu i intervale plakanja.

    slabo je se vise sjecam, ali znam da smo jako pazili na ritam i broj njegovih spavanja, u vrijeme kad bi trebao spavati preko dana morali smo biti kuci ili tako nesto... znam da sam vec pisala o tome.

  49. #49
    ms. ivy avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    12,890

    Početno

    ovo što sandraf navodi piše i u "the no-cry sleep solution", pa ako ste u potrazi za idejama...

  50. #50
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,859

    Početno

    Hm, da, moram priznati da niti ja baš ne znam radi li se tu o dvije knjige or what jer sam čula za Ferbera i ferberizaciju, a čula sam i za ovu gđu Kast Zahn i njenu metodu a obje svari povezane uz naslov 'Svako dijete može naučiti spavati'. Ništa, TO se sigurno može razjasniti pretragom na Googlu.

    U svakom slučaju ja od zagovaratelja ove metode nikada nisam čula da bi se dijete puštalo plakati u nedogled - pa mi je zato ovaj uvodni post neobičan jer se tu spominje plakanje satima. No, opet, meni je svako puštanje djeteta da plače neprihvatljivo, i neprihvatljivo bi mi bilo izaći iz sobe dok moje dijete plače, zapravo ja niti ne znam što bih radila u drugoj sobi dok mi dijete nastoji samo zaspati i nema mi ništa normalnije nego ležati uz svoje dijete dok tone u san. Mislim, ionake nije da bih se mogla opustiti i kukičati dok mi se dijete samo uspavljuje nego bih stalno virkala da vidim spava li.

Stranica 1 od 4 123 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •