tesko da će proći samo od sebe jer traje prego godinu dana, a sad ide pubertet i strah me da ovo može biti bas loša podloga i da je valjda zadnji cas za to riješiti/početi rješavatisuma prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
tesko da će proći samo od sebe jer traje prego godinu dana, a sad ide pubertet i strah me da ovo može biti bas loša podloga i da je valjda zadnji cas za to riješiti/početi rješavati
Po meni svakako dječji psiholog. To što je ona mala ne znači da nema sliku o sebi..sada se i formira slika o sebi a budući ste razvedeni tu može biti dio problema. Nema nikakve veze da li ste to dobro ili loše izveli i kakvi ste sada..dijete po definiciji želi da su roditelji zajedno i identificira se s uspjehom braka tj krivi sebe za razvod roditelja. Dijete ima prirodnu potrebu živjeti s oba roditelja, vidjeti ih sretne zajedno jer je to njegova zajednica koja ga usrećuje. Perfekcionizam nije nešto što se rađa iz dobrih razloga..to je često znak nesklada. Igrom života već sam dva mjeseca u terapiji u dnevnoj bolnici za poremećaje prehrane. Svi smo perfekcionisti i svi se mrzimo. To nam je ucjepljeno u djetinjstvu.
Mogla bih dugo o ovome...odvedi je psihologu.
Pomoću kristala vode i matrixworlda?
Potpis.
Pa ne pomcu matrixworlda vec pomocu toga da ako smatramo da je sve oko nas glupo da ce i biti glupo. I da nam je nase tijelo jedino bitno i jedino sto mozemo smatrati svojim. Ali opet napominjem nemam iskustva s djecom od osam g i ne znam sto oni mogu shvatiti i procesuirati.
Ako je perfekcionizam u pitanju to nažalost nije razvojna faza, već karakterna osobina i ne nastaje pod utjecajem okoline. Okolinski faktori mogu olakšati/otežati situaciju ali nisu ključ rješenja. Članak koji je sirius linkala navodi na krivi trag.
Za perfekcionizam je karakteristična potreba za kontrolom okoline koja onda pruža osjećaj emocionalne sigurnosti. Često imaju sklonost pravilima i rutinama - sve do opsesivno kompulzivnih radnji. Mogu imati znakove senzoričke preosjetljivosti - tj imati teškoća sa povezivanjem podražaja (obično intenzivnih) u jedinstveni doživljaj. Radi senzoričke "slabosti" odlaze u psihosomatiku, strahove, tjeskobu ili OKP. Zbog svega toga često imaju tešku prilagodbu na vrtić ili školu.
Porpuno se slazem, nikako perfekcionizam nije razvojna osobina . Clanak sam stavila samo zbog opisa perfekcionizma, da nije to u pitanju samo super uredno dijete koje spremno izvrsava svoje obaveze svaki put zeleci ostaviti dojam.
Isto tako , lavko je spomenula da je to nesto sto su roditelj napravili u djetinjstvu. Sa tim se ne bih slozila, roditelji su to zakuhali , ali genetikom koju su dali djetetu. Njihovo ponasanje prema djetetu je djelovalo na ono sa cim se dijete rodilo.
Posljednje uređivanje od sirius : 20.05.2017. at 09:18
Nema na čemupotpisujem ovo!
Uh da, moja J. ima teži perfekcionizam. Jako je teško bilo dok nismo potražili stručnu pomoć i dobili ime i opis, te na taj način shvatili što se u njenoj glavi događa.
Meni je bilo nevjerojatno da dijete od 3-4g može biti toliko nezadovoljno i tjeskobno.
Kad god bi nešto napravila ona je bila nezadovoljna jer to nije bilo dovoljno dobro.
Nije još bila u fazi, a nadam se da ni neće da je smatrala da je ružna, nekako joj izgled nije nikada bio nešto u centru pažnje.
Prije par mjeseci je imala žestoku fazu okp-a, sve potaknuto skorim polaskom u školu.
Ono što kod nje uvijek pali je otvoreni razgovor kao što bi razgovarala s odraslom osobom. I nikada mi se ne otvori na prvu nego ju pustim 2-3 dana pa onda pokušam opet.
Znam da nisam strogo vezana za temu, ali me baš u srijedu pogodio ovaj post, pa eto možda nekome pomogne.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom