U toj dobi se stvarno tako čini, ali dugoročno situacija je prilično drugacija.
Iz moga iskustva taj osjecaj nedovoljno dobar/nedovoljno lijep/nedovoljno pametan ima nekoliko uzroka (kod ovih nadprosječnih):
1. jako razvijena samosvijest
2. senzibilnost koja je iznad prosjeka
3. izuzetan dar zapazanja za svijet oko sebe ( a onda sa tim dolaze i usporedbe)
Moj 15 godišnjak je i dalje prilicno niskog samopuzdanja, čak i u stvarima gdje je debelo iznad prosjeka od vrsnjaka. Ne znam kad ce ga i da li ikad proci. Ali osjecaj privacenosti i sigurnosti unutar obitelji nikad nije bio upitan. Iako je u ranoj dobi na van izgedalo kao da ta nesigurnost dolazi iz obitelji (one standardne price da sve pocinje u obitelji).