tek sada ovo vidim.
Ajme, potpis.
Mada sve češće i ja urlam i nisam ponosna na sebe.
U nekim situacijama mislim da treba psiholog i manjem (10god), a i meni.
Što se tiče teme, pare ne bi dala.
I ok, mobitel sve da i možeš naći povoljniji i da joj baš treba takav mob kao Maloj Tanci. Ajde.
Ali sto ako je to samo statusni simbol, pa na jesen neće biti dobre tenisice sa SD za 200 kn nego neke za 500, pa ni na tjelesni ne može u nekim "šugavim"...
Teško je našoj djeci, toliko statusnih simbola.
Ja se isto slažem s tim da su stvari samo stvari. I ne ulazim u to tko što smatra primjerenim ili neprimjerenim. Ili preskupim, ili je razlog nešto treće.
No koji god razlog bio, mislim da ga treba iskomunicirati jasno i kratko. I bez manipulacije tipa ja znam sto trebaš ili smiješ željeti. I kao sto Flopica kaže, hladna glava, smirenost, te se ne dati isprovocirati.
Evo imam ja curicu od 12 godina. Prvo sto mi pada na pamet da ukoliko nije inace po prirodi takva, da je dobila instrukcije od frendica kako iskamciti od roditelja. I to vjerovatno od onih 5.Prvi mob koji je dobila imala je 11 godina, izvrsna ucenica, voli fotografiju pa je dobila mob sa boljom kamerom. 4x su joj ga donosili do trenutka kada nisu. Iducih 6mj je bila bez moba. Mi otplacujemo izgubljeni.Ovaj koji si je sada kupila je od dijela njenih novaca(honorara) za koji se dva tjedna ustajala zorom i vracala se navecer(snimanje)
Frendici je tata za rodendan u skolu pod nastavom donio iphone. Moja je bila sokirana. Pricale smo o tome, pitala sam ju cemu ce se to dijete veseliti i koji ce joj motiv biti kada bude veca da se osamostali, sve joj je bilo jasno. Ona je skromna i samim time dobije vise. Uvijek se trudim nagraditi tu skromnost ali neke lekcije mora nauciti.
Ona se zna nositi sa tim pritiskom vrsnjaka i ne dira ju toliko sto nema nesto naj naj, radile smo na tome uvijek.
Da ne ispadne da je samo ona takva, sin od skoro 17 fura isti mob kao i ona vrijednosti 1200kn sa solidnim speckama i koliko vidim uspjesno se nosi s time. On nema skuplji mob jer je do sada razbio pa jedno 7-8 komada, izludio me.
Smatram da trebaju biti posljedice za njeno ponasanje i da ih treba snositi. Koliko vidim jako te povrijedila svojim istupom. Slazem se sa napisanim da ne bi trebala odstupiti gledajuci unaprijed sto se sve moze dogoditi. To nije mali novac a neke preplate ne bih niti u ludilu uzimala. Cini mi se da ona uopce ne razumije koliko je to 7000 kn
Samo jednom je u životu i 12. rođendan. A i 13. Pa i 14. Na kraju, gle čuda, i 40. rođendan je samo jednom u životu, pa nisam primijetila da se nešto specijalno desilo na taj dan
Normalno je da djeca imaju svoje želje za rođendan i slične prigode, ali to ne znači da trebaju dobiti baš sve za što zapile, a pogotovo se to odnosi na tehničke gadgete koji su danas više nego ikad ranije potrošna roba (i to precijenjena).
Uostalom, u kakvom okruženju djeca danas rastu, vrlo često u nekoj dobi više ni ne znaju što bi poželjeli, jer sve imaju.
moja završava 7. razred i možda je 3 puta ove godine ponijela mobitel u školu i to zato što smo se trebale zbog nečega čuti i dogovoriti.
uopće još ne dozvolim nositi mobitel u školu (za kojeg vraga? nije dosta da doma čačka po njemu?) niti još dozvoljavam fejsbukove.
to je moja roditeljska, oko toga sam prilično odlučna i ona to jako dobro razumije pa se ni ne raspravlja na tu temu. ali zato za svaku drugu - da.
htjedoh reći da smo samim time pošteđeni oko toga ja imam a ti nemaš. bar po pitanju mobitela jer ga nitko ni ne vidi.
Ovako je i kod nas.
Smatram uspjehom što su moja djeca naučila rečenicu "Ta stvar NE VRIJEDI toliko". Trebalo je ... trajalo je, ali naučili su. Naučili su vrijednost novca, naučili su da trebaš znati zaraditi i uštedjeti (na način primjeren dobi). Jer to je NJIMA kapital za život. Neće uvijek biti mama i tata da se od njih izmuze xy000 kuna. Moraju naučiti da će danas-sutra u životu biti orijentirani na svoje vlastite sposobnosti, ne samo da zarade, nego i da sami sebe učine sretnima i zadovoljnima. To je poanta cijele priče.
Ja nisam sinovima uskratila proslavu vlastitog rođendana, ali sam zabranila odlaske na tuđe rođendane ako je bilo razloga (a bilo je toga). I na pitanje "ZAŠTO" odgovor je bio "ZATO jer smo mi tako odlučili". A kad su se strasti smirile, obično bi porazgovarali i raspravili detalje.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 25.05.2017. at 09:12
Po meni to nije poanta. Po meni je zivot da se zivi. Ako je nekome smisao zivota stednja, ok.
Moja mama stedi, oduvijek. A ja bas suprotno . Iako se trudila i trudi da me promijeni.
Nema sanse!!
pa beti, ok je i štedjeti i trošiti. ali nije ok razbacivati se. ili?
šta nije mobitel od 1000 eura u rukama 11 godišnjeg djeteta upravo razbacivanje? kakvoj svrsi služi, a da ne može zadovoljiti nešto puno jeftinije?
jasno mi je da mobitel u toj vrijednosti može željeti dijete u srednjoj školi i zašto, ali ovo?
Nije to stvar samo razbacivanja nego jednostavno primjerenog i neprimjerenog. Mobitel od 7000 kuna koji u rukama 11-godišnjakinje može biti samo igračka je jednako neprimjeren, posebno što se nosi u školu, kao da u školu nosi dijamantne naušnice. Usput, kao što djeca pričaju o bezveznim tenisicama, komentiraju i djecu u skupim tenisicama, bez brige.
pa i to, da. ali nekako sam mislila da je to isključivo do pojedinca, šta smatra primjerenim ili ne, pa nisam niti spomenula. ali da, meni je i neprimjereno.
Moje rijeci su se odnosile na to da joj treba napraviti proslavu, bez obzira na svadju.
Taj vrazji mobitel nije razlog da se roditelji i dijete toliko posvade. Trebalo je kceri reci da jednostavno niste u mogucnosti to kupiti i gotovo. Ili, ako jeste, a ona to zna, reci joj da ga ne zelis kupiti sada. Ili joj dati svoj
Mnogo je nacina za rijesiti sukob, a ni jedan od tih nije bojkotiranje proslave rodjendana. Prevelika bi to kazna bila. Nenadoknadiva, jer....samo je jednom 11. rodjendan, pa sto tko pisao o tom.
Nisam ubrala u cijeloj priči - jel imaju roditelji mobitel od 7tis kn?
Mislim, meni osobno je to isto preeevelika cifra za mobitel, a mogla bih si ga priuštiti. To je potrošna roba, za god-dvije izađe novi model, klinci budu ga sigurno žicali. Ili se bude taj izgubio/oštetio/pokvario...
Ja imam mob od 1800 kn i zakon je, također sam gledala performanse i ne znam što bi Iphone imao, a da mi ovaj nema.
Što kad dijete navrši 18 god i žica auto? Isto može tražiti Mercedes, BMW, nešto skupolje - jer eto, zašto ne, i to je statusni simbol kao i mob jel.. (Ok možda sam sad malo predaleko otišla...)
Moj mobitel se može otključati otiskom prsta, pa sam to odmah drugi dan isključila To su stvari koje su wow i fora u specifikacijama, ali sad jesu li potrebne - i ne baš za normalno korištenje
Ovo i kod nas jako dobro pali.
Kod nas se bas o svemu moze razgovarati, ja se ne iscudjavam, ne osudjujem i ne pametujem, trudim se nenametljivo izreci svoj stav. I vidim da pali, petnaestogodisnjakinja mi puno toga govori, jos uvijek joj je stalo do mog misljenja. Tata joj je eksplozivniji pa s njim ne prica koliko sa mnom.
A stikle za krizmu, sta da ti kazem, ja sam dopustila. Ali je uvjet bio da zajedno idemo u kupovinu i izabrale smo jedne elegantne salonke sa srednjom petom. Bila je zadovoljna i lijepo je izgledala.
pa ni ja, ali iz svoje perspektive totalne neznalice u tom informatičkom smislu. računam da oni tada već dobro znaju vrijednost novca, imaju mogućnost zarade preko školskog servisa, pa eto im, što da ne.
eto ja koristim neki HTC i imam extra memorijsku unutra, pa mi je malo, moram kupiti veću. a samo malo fotkam i dobivam fotke i videe na viber ili whatsapp.
Ni ja nisam za kaznjavanje proslavom rodjendana i nekupnjom poklona. Poklanjam ih jer ih volim i zelim im nesto pokloniti i poklon se ne treba zasluziti.
Ja isto apsolutno nisam za kažnjavanje - generalno, a ne samo u ovoj situaciji. KAMI treba iscjeljivati i popravljati odnos sa djevojčicom, a ne još više produbljivati sukob.
Ovako i ja razmisljam. Ne mogu sad bas reci da mi je razbacivanje dno dna, ali mi je jako odbojno.
Za 7000 kuna bih djetetu radje priustila ljetnu skolu stranog jezika nego mobitel. Mislim da su puno bitnija putovanja i iskustva nego preskupe stvari.
Volim ja stvari, slaba sam na cipele i fina sredstva za njegu tijela i nisam bas dobar stedisa, ali imam neku granicu do koje mi je ok potrositi nesto, i za djecu i za sebe.
Ma slažem se, ali u OVOJ situaciji ja bih djetetu jasno dala do znanja gdje je granica. Pretjerala je, brate... Nek razmisli o svojim postupcima. Poklon se ne treba zaslužit, ali isto roditelji nisu DUŽNI dati poklon, što bi se moglo curi učiniti ako ga sad dobije. Rođendan = poklon? Manemoj... Nek uči svoje neslaganje i nezadovoljstvo izraziti pristojno. Nek pokuša u školi napraviti ovakvu scenu. Lekcija koju treba dobiti za ovaj ne baš bezazlen prijestup uključuje oštre mjere i tu ja ne bih popustila. Život ne nudi zamjenske poklone.
Sad je kasno za to, ali u situaciji onakve deračine, scena i bezobrazluka ja bih je istog trena poslala u sobu na hlađenje, eventalno isto oduzela ruksak (možda i mobitel koji sad ima). Trebalo je takvo ponašanje zaustaviti pri prvom nagovještaju ucjene, ali gotovo. Neću više. Roditelji su izvukli pouku, dobili ovdje gomilu savjeta i postupit će u skladu sa svojim stavom. Nadam se samo da će sve dobro završiti. Nek im je sa srećom.
ok, možda sam se izrazila nepotrebno grubo, ali zaista mi je svjesno razbacivanje s novcima nešto ...pa eto, ne znam kako bih to nazvala.
lijepo mi je i potrebno da si čovjek ponekad ugodi nečim što si inače ne može priuštiti, eto baš zato što mu se to sviđa, što je živ i što diše, a to si želi, ali to niti nije razbacivanje.
Beti, može par praktičnih pitanja:
Da li si ti zadovoljna svojom djecom i njihovim sustavom vrijednosti?
Da li su tvoja djeca u stanju svojim vlastitim znanjem, snagama i sposobnostima držati razinu obilja koju im omogućavaju roditelji? Kako se odnose prema imovini?
Da li su oni sami zadovoljni sobom?
i za mene su stvari samo stvari. i ja volim imati i volim da moja djeca imaju, ne samo ono nužno.
ali... mobitel od 7000 kn u rukama djeteta po meni nosi puno negativnih poruka koje će to dijete primiti u svoju glavicu.
to je moj stav i tako se živi u našoj kući i dok se jede mužev i moj lebac tako će biti
beti ja se slažem s tobom u dijelu da ne bih zamjerala do te mjere da nema proslave i poklona,
ali ovo samo je jednom... ako ćemo s 11 godina krenuti s mobitelom od 7000kn
gdje ćemo biti s 18 godina? na boeingu 747 ili kabrioletu.
stvari jesu samo stvari, ali ne treba pretjerivati.
AdioMare, baš tako i ja razmišljam. Štedim- da, ali ne u mjeri da sebe ili druge članove obitelji uskračujem za sva moguća životna zadovoljstva..Nije mi smisao života štednja, daleko od toga..
Živimo normalno, ni u čemu ne pretjerujemo i mislim da je mojoj djeci lijepo....
Nikad neću zaboravit kad je baka od MM u svojoj 82. godini došla sa sela živjet u Zagreb zbog zdravstvenih razloga..
Jednog dana smo ju vozili kroz Šestine MM-ovom ujaku u posjet te smo prolazili pored Todorićevih Kulmerovih dvora..
I sad objašnjava njoj MM (btw, MM je bio uključen u hidroizolacijsku sanaciju objekta pa je znao detalje).."Gle baka, tu ti živi Todorić, ima pistu za helikopter, bazen, ovoliko soba, onoliko wc-a, ovoliko ovoga I onoga"..
Sve on lijepo opiše u detalje, a baka onak zdravoseljački kaže: "A kaj mu sve to znači kad samo s jednom vilicom može istodobno jesti, u jednom krevetu istodobno spavati I samo na jednom šekretu istodobno sr..."
Baka kraljica..
Ajme, u međuvremenu je napisano puno postova, morat ću ubuduće odgovarat s citatom...
Da mi je sad naći onu fotku s fejsa, sa stranice "Dnevna doza e-dnevnika", s naglaskom na "samo jednom se živi"...
Netko je pitao- ne ,mi roditelji nemamo mobitele od 7 soma kuna, ja imam Microsoft od neznamkoliko kuna, a MM ima Huawei za kojeg također ne znam koliko je koštao, ali toliko sigurno nije...
nego, pusti sad mobitele, kakva je situacija s malom? jel došla na se?
cvijeta, tashunica..dijete se ohladilo, došlo k sebi, ispričala se I rekla da joj je žao za sve izgovoreno....
I što je najvažnije- još uvijek je živa!!!
Ne postoji teoretske šanse da im ja ikad kupim mobitel od 7000, ma ni od 3500 kuna, taman imala para za bacanje.
Jednom kad odrastu i zarade, neka si ga sami kupe, a ja ću se potrudit da ih odgojim da im to ne bude toliko važno.
Meni je mobitel od 7000 kuna neprilično vidjeti i kod odrasle osobe, osim ako nije CEO ili joj stvarno posao ovisi o turbo mobitelu.
S druge strane, 7.000 kuna dat ću za putovanje, tečaj, edukaciju, knjige, računalo ili neku opremu koja će im trebati ukoliko se aktivnije usmjere prema nekom području (sport, fotografija itd.), štogod ja/mi smatramo vrijednostima. Nama mobiteli nisu vrijednost, već alat.
To o statusnim simbolima mi je super tema za razgovore. Iskreno, alergična sam na statusne simbole, elitiziranje itd. i kod odraslih, i kod djece - samo što ona nisu za to odgovorna.
Moja ima tek 5 i pol i mjesecima je pokušala iskamčiti gledanje Violete jer sve njene vrtićarke to gledaju. Nekoliko puta sam joj objasnila da je ona premala za to, da će gledati kad naraste, da to nije sadržaj primjeren za djevojčicu njene dobi, da drugi roditelji imaju druga pravila, a mi imamo svoja i da ona radi neke druge stvari koje druga djeca ne rade itd. Prihvatila je to i više ne gnjavi. Čak sama ugasi tv kad kreće Violeta Ali baku pili pa joj ona nekad dopusti, ali to je toliko rijetko da nemam problem s tim.
Važno je da shvate što su roditeljske vrijednosti i granice.
Zuska, Violeta je koliko-toliko prihvatljiva za curice ko moje, iako me živcira to stalno spletkarenje pa znam to s njima komentirati. No, meni nije jasno kako roditelji dopuštaju gledanje turskih sapunica koje idu na Novoj TV nakon Dnevnika. To gleda 70% curica iz razreda starije kćeri pa I na tom polju borim bitke. Sva sreća da tri radna dana od pet ima trening u to vrijeme...
A joj, i to me čeka.... Ali dobro, treba dat sve od sebe da dijete do te dobi ima pristup kvalitetnim sadržajima pa će nakon gledanja loših ipak sama moć ocijenit koliko je potrebno da na to gubi vrijeme.
Kad sam bila klinka, gutala sam sve što je imalo slova. Najprije knjige, poslije i sve ostalo.
Moj tata je mislio da su stripovi bez veze pa mi ih nije dozvolio, ali ja sam to nastavila kod susjeda, visili smo na tavanu dane i dane, on je naslijedio na tisuće stripova i sad mi je drago da imam i taj dio pop kulture.
Međutim, u nekom trenutku, tamo negdje s 11-12 godina, poželjela sam čitati ljubavne romane i krenula ih posuđivati. Ajme, kad je stari to vidio, odljepio je.
Naravno, nastavila sam skrivećki, ali nakon tamo negdje 50-tog ili manje, shvatila sam da nakon što pročitam prvi odlomak, mogu uspješno predvidjeti cijelu radnju. Ta špranca mi se učinila nevjerovatno dosadnom i čak mi se učinilo da bih ja to mogla bolje napisati. I nikad im se više nisam vratila. Tako da, ponekad klibci moraju proći nešto nekvalitetno da bi spoznali koliko je to bezveze i da mogu ići dalje. Samo je pitanje dobi i zrelosti...
Ja sam svojim starcima vjerojatno bila premlada za to, sebi nisam Sebi nisam bila premlada ni kad sam s jedva 13 godina htjela na radnu akciju od 2-4 tjedna negdje na jug Srbije s lokalnom brigadom (:metuzalem pa mi starci (naravno!) nisu dopustili. Isto sam napravila scenu, prijetila, urlala itd. ko i tvoja, mislila sam da imam najgore starce na svijetu i da sam propustila najveću foru svog života i da nema smisla da nastavljamo živjeti zajedno...
Uglavnom, sretno, ti si šefica