moj koristi društvene mreže i meni je to ok. instagram i snap. a imaju i neke grupe na fejsu, al to su uglavnom "službene" (npr s profesorima, razredom i sl). ja bih došla iz škole, srednje, i znala sam direkt s vrata na telefon i 2-3 sata razgovarati s frendicom iz razreda s kojom sam bila cijeli dan u školi. sjećam se da mama nije baš imala razumijevanja za to i nikako nije mogla razumjeti :D.
ovo je nov način komunikacije, koji, da, sa sobom nosi određene negativnosti kojih nije bilo prije i kojih treba biti svjestan, ali je upravo to - novi način komunikacije. i apsolutno ne mislim da po defaultu rade bilo kakvu, a kamoli dugoročnu štetu. mogu raditi, naravno, ali isto i neke druge stvari u životima naše djece.
FOMO? išla sam sad guglati. fear of missing out. još se dobro sjećam osjećaja da ako propustim vikend izlazak da ću ne znam što propustiti, ono - gotovo je
MOMO? to nešto kao novi naziv za idiota, morona?
kakve to veze ima s društvenim mrežama?
u tinejđerskim, kao uostalom u svim godinama djeteta, naravno da treba biti prisutan u dječjem životu. kad su tinejđeri to je teže. nama, ne njima. jer je posve prirodno da nas lagano izbacuju iz svojih života i da ne žele, da smo uključeni u sve, u sve komunikacije, u sve doživljaje. postepeno stvaraju svoj vlastiti život, u kojemu smo mi samo dio. još malo i to će biti vrlo mali dio :D ne očekuješ od tridesetogodišnjaka da ti kaže s kim je jučer bio i što je radio i što je s kim razgovarao. a do toga se dolazi postepeno, malo po malo, sve više i više su samostalni. s 14 godina njihova samostalnost je vrlo ograničena, ali mora postojati.
i to je to što se mene tiče