Mene tako živcira ta kolektivna svijest - tipa "svi imaju mobitele pa moram i ja", sad "svi imaju fidget spinner pa moram i ja".
A zanima me ima li uopće više roditelja koji djecu uče da ne moraju imati sve što drugi imaju da bi se osjećali dobro, bili dobro i bili svjesni svoje istinske vrijednosti neovisno o tome što posjeduju ili ne posjeduju?
Ja se kao takav roditelj počinjem osjećati kao izrod jer ne nalazim nigdje nikog tko slično razmišlja.
Ima. I ja se tako osjećam, tu kod nas se sve vrti oko toga koje dijete što ima bolje, radi atraktivnije rođendane i slično, nedaj bože da rade doma ekstra matematiku sa djecom,ili pisanje, čitanje, za sve ima je kriva uiteljica i program koji se previše žuri. Meni je puko film ove godine i rekla sam kćeri, dosta nećemo više mitmachen. Izvoli, izaberi maximlano 5 djece s kojima si si najbolja i vodim vas u kino za sljedeći rođendan. Nije imala ništa protiv, odgajamo je tako od malena. Iako su i nas pouvkli u taj vrtlog, ali izlazak iz njega neće biti težak jer su temelji postavljeni davno prije, srećom.