Ne znam, ne bih generalizirala ovo o poštovanju učitelja. Ja sam obožavala svoju učiteljicu. Jedna od najdivnijih osoba u mom životu. Ja sam umirala od dosade u školi. Ljuljala bih se na stolcu, bila sam gotova u pravilu puno brže od ostalih i što onda raditi. Žena me mogla slati ravnatelju zbog ponašanja, a ona me znala uzeti na svoje plave borosane i šetati tako samnom po razredu. Ja sam bila presretna u bilokakvoj interakciji s njom, a ove šetnje učionicom su bile vrhunac sreće.

U srednjoj je jedan izrazito dragi i pristojan dečko često bacakao olovku u zrak. Nitko ga nije kažnjavao. Lijepo bi odgovarao pred pločom i bacao olovku. Nama je to bilo simpatično. Mislim da je intonacija bitna. Vjerojatno bi ovaj prestao da je upozoren, jer je stvarno dobar.

Dok sam bila na hormonalnoj terapiji, imala sam isto žutih minuta. Isto sam suprugu rekla da nek ne ide samnom u sukobe, nego neka me zagrli i bit će bolje. I bilo je.

Nisam ja predsjednica da mi se svi moraju klanjati. Malo opuštenosti ne može jako škoditi, a često ima pozitivan efekt.