 |
|||
Ajmo završiti ovu raspravu. Koliko sam shvatila za taj mali broj učenika upis je direktan, a nije za sve jer danas pola učenika ima IP i naravno da je to dovelo do kolapsa cijele ideje.
Ali sad mi iz ove rečenice nije jasna druga stvar. Ako je u nekom razredu ispunjena na predupisima kvota djece sa IP-om koji su upali direktno, kažete da se neko drugo sa IP-om ne može u taj razred upisati ni redovnim putem?
Moze upisati redovito i ponovo pokrenuti postupak za IP.MBee prvotno napisa
Ali ako skola procjeni daza dijete nije ta skola i da ju nece biti u mogucnosti pohadati i zavrsiti , moze traziti premjestaj djeteta u adekvatnu skolu. Znaci, nitko nije duzan provoditi IP, cak niti deklarativno , ako smatra da dijete nema sposobnosti zavrsiti tu skolu.
Upis djece sa IP-om u SŠ se ne može nazvati direktnim uz ne znam kakve jezične vratolomije, a nije niti istina da danas pola djece ima IP.
A ovo što pitaš Mbee je odgovor i na ono što si pitala ranije, naravno da se svako dijete može upisati u srednju školu redovnim putem i sa svojim ocjenama. Ali onda se ne upisuje kao dijete sa IP-om, poteškoćom, i znači cijelu priču oko individualizacije treba ponovo pokretati. Ne znam kakva su tu konkretna iskustva. Ali recimo za dijete koje ima veliku poteškoću, koje treba asistenta je to u svakom slučaju neprihvatljiva situacija.
Ok, znači hrvatska posla, tražiti vezu za upis
Koliko ja znam, pripreme za nastavu su sastavni dio nastavničkog posla i radnog vremena, pa ne bih rekla da je baš priprema za nastavu djeteta sa individualiziranim pristupom nešto što se radi u slobodno vrijeme.
Tako da ne bih rekla da je to u pitanju. Gioia, imaju li tvoja djeca radi mucanja problema u školi? Lošije ocjene iz usmenih odgovora? Možda učiteljice misle da se i one i djeca dobro nose sa tim problemom i bez službenog papira.
Ne znam što bi konkretno značila individualizacija za dijete koje muca, ako mu je to jedini problem, osim nekakve vrste prilagođavanja usmenog ispitivanja - znači strpljenja, ne požurivanja, ispitivanja djeteta nasamo ako mu je veliki problem odgovarati pred razredom, i u krajnjoj liniji pismenog ispitivanja umjesto usmenog.
Uopšte nije reč o pripremi za čas.
Priprema za čas se radi za celo odeljenje. I to je obavezan deo rada nastavnika uvek.
Reč je o posebnom delu papirologije koja se mora raditi samo i isključivo ako u razredu postoji dete koje nastavu pohađa po posebnom, prilagođenom programu. I piše se za svako takvo dete posebno. I tokom cele godine. Kao što se poseban materijal, ako je potreban, sprema za svaki čas samo za to dete.
Ako dete muca i više mu npr. odgovara pismeno izražavanje, onda to znači pripremu dodatnih radnih listića za to dete mimo ostale dece, a to traži dodatno vreme nastavnika- koje on ne bi morao da uloži da nema to dete u razredu.
Ja ne znam šta je tu nejasno, osim što sam ja odmah stavila ogradu da ne znam stepene prilagođavanja u Hrvatskoj, jer se razlikuju od srpskih normativa. Tj. ne znam koji stepen DODATNE papirologije zahteva dete sa indivividualiziranim pristupom, i da li se kod vas možda dodatno vrednuje rad sa takvim detetom.
Ali znam pouzdano da se kod nas dodatni rad ne plaća dodatno, i jasno mi je da ne odgovara svakom da radi više posla za isti novac, ako to može da izbegne.
Kada smo se mi upisivali školsku liječnicu smo obavili 4. travnja a Rješenje je izdano 27. svibnja.
I kod mene oko 6 tjedana.
jako malo klinaca ima papire prije upisa u školu, i kak onda to se rješava u prenatrpanim razredima?
Ne rješava se.
Imaju opservaciju ako učiteljica primijeti da nešto nije u redu. I onda se dogodi da u razredu bude previše djece s papirima + djece bez papira, a koji bi ih i te kako trebali. Iskusili smo to.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 12.09.2018. at 12:12
i onda nema vajde sve to? kod nas su sad drugaši, prvaši , dio trećaša i četvrtaša po 27-28 klinaca po razredu.
Ima vajde, ali ne koliko bi trebalo.
negdje od konca svibnja do studenog.
Sve ovisi o učiteljima/profesorima i stručnoj službi škole. Koliko će se pridržavati propisane individualizacije. A s asistentima je lutrija.
Kod nas se u tom slucaju naknadno dijele razredi. (Konkretno iz 2 su napravili 3).
možda je i to bio razlog kaj se prošle godine podijelila jedna generacija, ali može se dijeliti samo englezi, njemci ne, jer nemaju s kim se skupiti, a i ima previše razreda po generaciji 4-5. do sad je bilo njemaca najmanje u razredu ali prošle i ove ima kolko i engleza 27-28
Posljednje uređivanje od jelena.O : 17.09.2018. at 12:20
Trebam pomoc.
Moja J. je nakon 2.5 god.izbivanja zbog bolesti napokon krenula u skolu.
Snasla se u drustvu super,prihvatila skolu i obaveze dobro.Pomazem joj maximalno oko obaveza.Razrednica zna cijelu situaciju i kaze da se J.jako trudi na nastavi.Tempo je dosta ubrzan,to joj je malo sok ali trudi se.Najveci problem nam je engl.jezik.Njezina razina znanja iz eng.je ravan nuli.Dobili su novu uciteljicu iz engl.koja zna da J.nije bila u skoli od 1.razreda.ali ona se njoj nemoze posvetiti koliko njoj treba i vidim da joj je tesko pratiti taj predmet.Nista ih ne razumije.Bila je prvi put na dop.iz engl.i koma.Em je krivo prepisala jer nista ne kuzi i nemoze ona njih pratiti.Krenula je i na instrukcije jucer da probamo na taj nacin i tu joj je gdja.super objasnila neke pocetne stvari.
Zena kod koje ide na instrukcije mi je savjetovala da za J.trazim indv.pristup jer ce joj biti dosta tesko kad krene iduce god.u 5.razred.Da je bolje na imam papir,ocako moram svakoga vuci za rukav i objasnjavat J.situaciju.
Dr.Grubic kod koje smo bili prosli puta na pregledu nam je rekla da joj se javimo kad J.krene u skolu da dodemo s njom na obradu.
Dali da se javim dr.Grubic po pitanju ind.pristupa ili to moram ici negdje drugdje?
Hvala.
Prvi korak je stručna služba u školi - oni će ti dati daljnje upute i oni su ti koji za učenicu traže individualizirani pristup. Možda čak neće trebati nikakva dijagnostika (jer imate papire od liječenja) osim pregleda psihologa.
Školski liječnik je isto dio tima koji utvrđuje potrebu za individualiziranim pristupom, pa ti je zapravo svejedno od koje strane kreneš. Svi moraju dati svoje mišljenje (to je isti onaj tim koji radi evaluaciju spremnosti za upis u osnovnu školu) pa kreni tamo gdje ti je najlakše - od škole. I razrednik to zna, to ti je možda najlakše.
Ide to brzo i ne boli, a djetetu će dobro doći jer to rješenje o primjerenom obliku školovanja će je pratiti do mature, pa čak i dalje. Prednosti su velike. Sretno!
odi prvo do školskog psihologa.
Nisu sve škole po pitanju IP-a iste.
Ako je samo jedan predmet problem ja bi pričekala malo, stigneš IP izganjati za peti i od idućeg polugodišta.
Sretno!
sretno curi!
Je li engleski JEDINI problem koji ima? Ostale predmete prati bez ikakvih teškoća?
Ako je tako, onda se isplati uložiti u intenzivne instrukcije engleskog, nije to gradivo neki SF da ga u godinu dana ne bi mogla savladati.
Teško ćeš dobiti IP za engleski samo zbog izostanaka, a VJERUJ MI, IP se u školama provodi gotovo nikako, osobito ako joj ocjene inače nisu loše. Neće dobiti prilagođeni test, eventualno će joj dati još 5 min. vremena da završi, diktat će pisati kao i drugi, usmeni joj neće nikako prilagođavati, kao ni prezentacije.
Engleski joj je najveci problem sada jer nema nikakvo predznanje.Ostale predmete ona polovi,naravno da joj je tesko s obzirom da da je do sada imala nastavu u kuci i sve je bilo prilagodeno njoj.Ima dosta ubrzani tempo,kad pise sporija je od ostalih,uz to jos treba popamtiti sve u skoli.Ovo je sad priprema za 5 razred.Uciteljica sa Rebra je prepucila indiv.pristup jer nece bez papira njoj nitko olaksavat.Zna iz iskustva.
Upravo zato što se tek može pokazati još problema i s drugim predmetima, mislim da filip treba za svoje dijete zatražiti IP. Ne škodi pokušati, a kasnije to može biti poluga koju ona kao roditelj ima da zastupa najbolje interese svog djeteta.
S druge strane, nekakva nadoknada gradiva ne bi škodila, ali nisam pametna kako bi to trebalo izgledati... To je možda tema za razgovor u školi s razrednikom i profesoricom engleskog, pa nek ONA predloži što bi trebalo napraviti da dijete koje je zbog bolesti izostajalo može uspješno nadoknaditi gradivo.
Ja isto mislim da su individualne instrukcije pravi put da svlada gradivo u kratkom vremenu.
Dr.Marina Grubic sa Rebra mi je rekla da dodjem na procjenu kad krene(tada jos nismo znali dali ce joj dr.dati da ide u skolu)i da ce ona napisati za skolu svoju procjenu da imaju u vidu njezino stanje!
Vjerujem da joj je teze nego drugima u razredu.Krenula je u 1.razred,i od drugog polugodista je stala.I sad- hop u 4.
Sigurno da joj je teže, ali čokolada ti realno govori kako u praksi izgleda individualizacija.
kaj nije ona imala učenje doma ili u bolnici, mislim da si tak isto nekaj pričala
2.i 3. Razred je imala skolu u kuci.iz ministarstva je dobila rjesenje za prepolovljenu satnicu tada.
Ako je to jos preporucila i uciteljica sa Rebra, ja ne bih dvojila. S papirom ima nekakve sanse da se prilagode njoj a bez papira nikakve
Ja ti ne želim sugerirati da ne tražite IP, nego da ne očekujete od njega puno.
Koa što rekoh, 1:1 instrukcije engleskog dva puta tjedno, to će joj sasvim sigurno biti dosta da stigne i prestigne djecu iz razreda do kraja godine.
Sa razrednicom sa se cula.Ona ce razgovarati sa skol.psihologom.Ja planiram razgovarati sa dr.s Rebra jer me zanima i njeno misljenje s obzirom da se susrece sa hematoliskom djecom i roditeljima i zna situaciju.
Shvatila sam da joj je engleski jedini problem.
Ako zaostaje i s matematikom i s hrvatskim, ako je spora u rješavanju, ako ne može pratiti tempo ostalih, ako će izostajati zbog pregleda/kontrola, onda ima smisla tražiti IP.
Samo ne očekuj puno od škole, osobito ako se ne nađe neki konkretan problem (slaba pažnja, percepcija, nešto od dis-teškoća).
U predmetnoj nastavi dijete je je broj smješten u učionicu radi nastavnog programa kojeg učitelji u 9-mjesečnom maratonu moraju istrčati.
U razrednoj nastavi učiteljica ima mogućnost modelirati program prema svom razredu jer s njima boravi dugo i poznaje ih.
Ne sanjaj o metodama individualizacije koje će ti Grubić napisati da bi se trebale od 5. r. provoditi.
Neki će učitelji pokazati više empatije i truditi se, drugi će smatrati da se koristi IP da bi ocjene bile bolje i to joj njoj u razredu otvoreno reći, a trećima će u oblačiću iznad glave pisati da je IP izmišljotina i da postoje pametna i glupa djeca koju treba u školama razdvojiti jer su se oni školovali samo za poduku pametnih.
Inače za IP ti nije dovoljna samo psihološka procjena, morate otićina timsku obradu gdje vam škola i školski liječnik kažu.
Potpis na čokoladu.
Iako čujem da ima i drugačijih iskustava, no prečesto je kako je čokolada rekla. baš zbog toga smo i odustali, djetetu bi u njegovoj školi napravili medvjeđu uslugu.
Isto je cijela priča krenula u četvrtom sa strahom od petog razreda, no nakon razgovora s učiteljicom smo odustali. Između redaka funkcionira tako da dijete dobije testove za maksimalno tri.
Ma nije to baš tako... Moje iskustvo s nastavom matematike u višim razredima OŠ je bilo odlično (kod mlađeg sina): profesorica mu je u zagredu stavljala zadatke koje nije bio obvezan riješiti (tako da je imao jednak opseg vremena kao i ostali, ali manju količinu gradiva). Ako bi stigao, on bi i to riješio, pa si je to ponekad koristio za podizanje ocjene.
Moj stariji isto ima ip iz matematike i u srednjoj školi - dobije na testu veći font, prored i eventualno zadatak manje, a ako ima vremena, piše sa strane dodatne provjere.
Iz engleskog ne znam, nije bilo puno adaptacije, ali obojica su smjeli pisati domaće zadaće na računalu. Koriste ppt i doc formate. Iz njemačkog je starijem sinu prof znala za vrijeme odmora dodatno objasniti gradivo s kojim je imao poteškoće. Sad je uhvatio korak, pa to nije bitno.
Slažem se da samo rješenje za IP nije dovoljno. Treba tu puno roditeljskog truda, barem je meni to tako izgledalo: razgovori s prof hj, mat i ostalih predmeta, stalno prepričavanje i objašnjavanje zašto dijete treba IP i kako mu se može olakšati... Bome, kad se sjetim, u osnovnoj su me školi dooobro zapamtili. Stalno sam visila tamo. Ali vrijedilo je truda.
filip, imam prijedlog i kako tvoja djevojčica može uhvatiti korak iz engleskog - treba otići na razgovor s profesoricom tog jezika + s razrednikom, pa dogovoriti dopunsku nastavu (kao što obično imaju mat, hj, fiziku...) u okviru škole. Na taj način profesor dobije sat više u tjednu, a na tu nastavu može ići tvoje dijete i sva ostala djeca koja žele ponoviti staro gradivo. Pitaj ih da li se to može izvesti u okviru škole.
Na dopunskoj iz jezika ponavljaju aktualno gradivo, ono koje su upravo učili taj ili prošli tjeda.
Kod vas.
Kod nas se na dopunskoj nastavi matematike popunjavalo rupe koje su djeca imala iz nižih razreda. Tako da....sve je stvar volje.
Ja NISAM protiv IPa, samo napominjem da ga 50-60% učitelja ne provodi (postoje, naravno, statistički bolje i lošije škole, nije svugdje isto).
Prije su morali pisati mjesečne planove koje roditelji rijetko do nikad ne bi vidjeli iako su im se prema pravilniku trebali pokazati do kraja 1. polugodišta, a sad su dužni u godišnjem planu samo napisati u par natuknica kojim će se metodama podrške služiti da učeniku omoguće način pokazivanja znanja koji mu najviše odgovara. Uglavnom se tu radi o copy-paste općenitostima.
Govorim temeljem svog i iskustva puno roditelja s kojima komuniciram.
Ja nikako NISAM za to da se učitelji opterećuju papirologijom, radije bih da zajedno s roditeljima dogovore metode podrške, ali to se ne događa jer roditelji "nisu stručni".
Meni je konkretno trebala godina i pol dana da učitelji prvo povjeruju da teškoće postoje pa da onda NEKI shvate zašto ne može završiti nijedan test i zašto radi "glupe greške". Rečenica koje se naslušala upravo tako glasi - Pa opet si napravila glupe pogreške, moraš se koncentrirati!
Really?
Uopće ne mogu zamisliti kako se IP provodi kod djece čiji roditelji ne bdiju ili iz objektivnih razloga nisu u mogućnosti doma pomagati, podučavati ih kako nastupiti i ohrabrivati ih.
S druge strane ni učitelji nisu u zavidnoj poziciji kad im se u razredu zatekne 4-5 njih s PP i IP, osobito ako su ometači nastave.
Jako lijepo.
tako bi to trebalo i biti.
No kažem, negdje ne samo da se ne provodi nego se radi kontra. I da znam, možemo se žaliti i boriti no...
Ovo nije točno.
Ja nisam za sve škole rekla niti za sve nastavnike u mojoj školi.
Razumijem. Kod IPa učenik bi morao dobiti test oblikovan tako da mu omogući pokazivanje znanja te bi morao biti ocijenjen realnom ocjenom. Kako se učiteljima ne da oblikovati poseban test, može se dogoditi da zbog velikog broja zadataka skalu ocjenjivanja umanje za 10-15%, pa npr. za 85% riješenosti IPovac dobije peticu, a drugi bez IPa dobije četvorku.
Kod PPa (gdje MORAJU potpuno prilagoditi test, izbaciti sve detalje, a ostaviti najosnovnije stvari) neki učitelji smatraju da takav učenik može dobito maksimalno trojku za 100% riješenosti (što je opet u suprotnosti s preporukama i ne znam sad točno kojim pravilnikom).
Peterlin, dopunska nastava ne služi tome, nema "individualizacije" na dopunskoj. Moja je bila par puta na matematici, s ploče prepišu 3 zadatka (ne ona koja njoj npr. ne idu) i riješe ih. Jednom tjedno.
Ovo je dokument: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/...03_24_510.html
Ali ima još i neki dodatni, nemam sad vremena tražiti - obično to imaju na stranicama AZOO https://mzo.hr/hr/odredbe-pravilnika...-s-teskocama-u, a bio je i onaj naputak kako se to primjenjuje (imam ga na hd, ali bez datuma i zaglavlja, pa nije mjerodavno).
Istina je da ima puno škola u kojima se ovome posvećuje nedovoljna pažnja i zato nam nema druge nego se boriti za svoju djecu.
A sad odoh ganjati uputnice za psihologa, stariji sin mi ide na državnu maturu sa IP, a nalaz psihologa ne smije biti stariji od godine dana.
Ja se iskreno nadam da ce moja J.poloviti gradivo,ide njoj to,maximalno se trudim pomoci joj oko zadace,sastavaka,lektire pa i engleskog,vidim koliko joj to znaci i da joj volja naraste do neba.U skoli se ona stvarno trudi da stigne prepisati,da bude u korak s njima.Nema ona taj kontinuitet i brzinu ali i to ce doci na svoje.treba vremena za prilagodbu.
Kakva je uopće procedura da dijete dobije individualizaciju? Tko određuje što se individualizira i zašto?
Idem u postupak dobivanja dijagoze Aspergera, službeno u bolnici.
Nakon toga planiramo zatražit naknadu za pomoć i njegu, znači čeka nas vještačenje.
I onda škola. Što njima treba? Ja vidim neke stvari koje su mu teže nego drugima, sad kad je gradivo postalo malo zahtjevnije vidim da mu je teško učiti, recimo prirodu je znao teoriju (kakvi zavičaji postoje) ali mu teško spojiti sa slikom. Pisanje sastavaka, muka. Prepricavanje isto tako.
Ide mu sve sto je konkretno, činjenice, ali primjena nekad teža.
Cijeli dan je u epizodama plakanja jer mora naučiti pjesmicu za glazbeni
Puno sitnica, ali ne znam kako to konkretizirati
Djeca te često iznenade, jer klinci s teškoćama s vremenom nađu kompenzacijske metode. Osim toga, sad je 21. stoljeće, pa treba iskoristiti tehniku koju imamo na raspolaganju. Moja djeca su se opismenila uz računalo (power point je bio zakon
Organizacija radnog dana i raspored - na mobitelu i računalu (raspored u bojama, alarmi i slično) - definitivno se bolje snalaze nego ja
Učenje pjesmica napamet - ne čitajući nego slušajući (dok su bili mali - trebali su pomoć, a kasnije su koristili audio materijal). Ako se treba podsjetiti prvog slova, neka si napravi podsjetnik sa prvim slovima. U power pointu se to može uredno konfigurirati (morala bih potražiti svoje stare šprance, ali ne trebate ih - ako se dijete dobro služi računalom, samo će si to sastaviti).
Pisanje sastavaka - moj L. je inženjerski tip još od pelena i imao je u nižim razredima OŠ šprancu za sastavke: Uvod (3 rečenice), razrada (5-6 rečenica), zaključak (2 rečenice). Kad je krenuo u peti razred, profesor HJ je šprancu prokužio u roku 2-3 tjedna pa me pitao jesam li mu ja to smislila... Komentirao je nešto u stilu da sastavci izgledaju kao upute za korisnike. Pa istina je, hehehe, sin je čak imao uputu (razmisli, skiciraj, zapiši) i obrazac za to podijeljen u tri segmenta. Od malih nogu zna za brojenje riječi u MS Word. Ajoj, kad se samo sjetim.... Dobro je organiziran i nikada nije imao problema s pravopisom, jer to je skup pravila. Matematika - nikad problema. Jedini je iz razreda (ili čak oba razreda iz generacije) uredno upao u mat. gimnaziju.
No, dosta o mom djetetu.
Ti najbolje poznaješ svoje dijete i znat ćeš koje su njegove jake strane. To je temelj na kojem treba graditi, ono što nije napor. Kasnije se metode proširuju na ono što predstavlja napor. Ovo je dob kad si dijete nalazi najbolje načine učenja. Djeca s teškoćama tu su u prednosti (iako sada tako ne izgleda) jer to istraživanje metoda odrade u ranijoj dobi nego ostali koji mogu usvajati sadržaje "s pola guzice" i bez posebnog truda. To će se kapitalizirati kasnije.
Istražite i druge načine učenja - umne mape, prezentacije, audio materijal (ima audio udžbenika dostupnih u Knjižnici za slijepe, ako bi pomoglo)
Što se tiče ispitivanja i ocjenjivanja - vidi što bi odgovaralo, ali možeš npr. nastavnicima predložiti da se gradivo dijeli na manje cjeline, da se preferira usmeno ispitivanje, da se učenik sam može javiti, da mu prilagode font kod pismenih provjera (ne znam da li treba) i slično. Kad budete dobili dijagnozu, možda ćete dobiti i preporuke, ali to je dugotrajan proces. Ključno je dobro surađivati s osobljem škole i pridobiti ih za suradnju, kako bi SVIMA bilo lakše, a učenik postigao najbolje rezultate.
Sretno!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 18.10.2023. at 09:38
Mislim da se ip ipak sad provodi bolje nego prije 5 godina. Učitelji koji žele provoditi IP kako treba, jako cijene konkretne upute stručnjaka.
Nikad nisam mislila da ću biti za to, ali kad vidim koliko se on trudi, a jednostavno mozak ne daje rezultat, žao mi da se muči.
Pročitat će lektiru bez problema, ali ne može pravim redoslijedom prepričati i znati sve detalje.
Cijeli dan uči pjesmicu, ali i dalje mu treba prvo slovo da zna koja kitica ide
Stvarno je frustrirajuće
Kakve papire imate?
Ne znam kako je sada, ali stručna služba škole to pokreće na temelju dokumenata koji mogu biti vanjski (dijagnoza koju je dijete dobila od specijalista ili u specijaliziranoj ustanovi) ili interni od škole, ali ne znam kako to ide. Ako nemaš vanjske papire, škola provodi opservaciju u trajanju od par mjeseci i onda pokrenu postupak za IP ili PP. Mislim da odluku donosi onaj isti stručni tim koji radi evaluaciju učenika za upis u prvi razred. Unutra su članovi stručne službe škole i nadležni školski liječnik. Na temelju njihovog zaključka, škola šalje Gradskom uredu ili Ministarstvu zahtjev. Tražit će od vas odgovarajuću dokumentaciju (mi smo imali nalaze iz Suvaga za oba sina i to smo dali stručnoj službi) i u roku od 2-3 mjeseca dobiješ Rješenje o primjerenom obliku školovanja.
Ima pravilnik o tome https://narodne-novine.nn.hr/clanci/...03_24_510.html
Drugo pitanje je provođenje individualiziranog pristupa nakon što se dobije rješenje. Mi smo imali dobru suradnju sa Suvagom, pa su nam njihovi stručnjaci (logoped, psiholog) u okviru nalaza napisali preporuke za učitelje.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 18.10.2023. at 08:43
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom