Citiraj MBee prvotno napisa Vidi poruku
Ja sam shvatila da je s ERF-a potekla ideja o individualiziranom i prilagođenom pristupu u školama. To nisam znala. Uglavnom nedavno sam bila ne jednoj edukaciji za roditelje, asistente i nastavnike vezano uz ovu tematiku, i predavačica nam je rekla da se ni vani nije našlo neko optimalno rješenje u školama, i da se negdje polako i odustaje od inkluzije. Kod nas još i postoje neke druge opcije, u Srbiji je recimo obavezna a situacija je gora nego kod nas.
Ne znam kako je kod vas, ali mogu reći da u Srbiji inkluzija ne ide bajno. Ima jako puno činilaca koji utiču na ishod, i dovoljno je da samo jedan zakaže pa da sve ide katastrofalno.
Sa pozicije nastavnika, vidim da MM kao nastavnik nailazi na sve nabrojano na temi, od nefunkcionalnih porodica, nezainteresovanih stručnih službi, škola koje nemaju sluha za decu sa teškoćama, preko nastavnika koji neće/ne umeju da prilagode program.
I vidim da priprema posebnog materijala za dete sa IOP-om (kod nas su termini i kategorizacije malo drugačiji) traži i vreme i kreativnost (i naš kućni papir i toner za printer...), a najbolje je kada stručna služba umesto saveta kaže "isprobajte sve što vam padne na pamet, pa primenjujte ono što najbolje upali kod deteta..."
Ali moram reći da ne znam nikoga ko bi tražio IOP samo zbog ocena, kod nas, bar na selu, IOP je i dalje stigma koja se maksimalno izbegava, čak i kada je očigledno da se dete muči u redovnom programu. Trenutno MM ima učenika u petom razredu koje piše sva slova obrnuto, tj. kao u ogledalu, usmeno ne komunicira i presedi ceo čas potpuno isključen, osim kad leži na podu ili stoji i ljulja se. Svo nastavno osoblje negira da su primetili ikakav problem sa detetom, i ja iskreno počinjem da mislim da i odr. broj prosvetnih radnika treba da promeni posao.