Individualizirani pristup u nastavi

[Peterlin]

Kakva je uopće procedura da dijete dobije individualizaciju? Tko određuje što se individualizira i zašto?

Idem u postupak dobivanja dijagoze Aspergera, službeno u bolnici.
Nakon toga planiramo zatražit naknadu za pomoć i njegu, znači čeka nas vještačenje.

I onda škola. Što njima treba? Ja vidim neke stvari koje su mu teže nego drugima, sad kad je gradivo postalo malo zahtjevnije vidim da mu je teško učiti, recimo prirodu je znao teoriju (kakvi zavičaji postoje) ali mu teško spojiti sa slikom. Pisanje sastavaka, muka. Prepricavanje isto tako.
Ide mu sve sto je konkretno, činjenice, ali primjena nekad teža.
Cijeli dan je u epizodama plakanja jer mora naučiti pjesmicu za glazbeni

Puno sitnica, ali ne znam kako to konkretizirati

Djeca te često iznenade, jer klinci s teškoćama s vremenom nađu kompenzacijske metode. Osim toga, sad je 21. stoljeće, pa treba iskoristiti tehniku koju imamo na raspolaganju. Moja djeca su se opismenila uz računalo (power point je bio zakon ) a i do dana današnjega koriste elektroničke medije za sve živo.

Organizacija radnog dana i raspored - na mobitelu i računalu (raspored u bojama, alarmi i slično) - definitivno se bolje snalaze nego ja

Učenje pjesmica napamet - ne čitajući nego slušajući (dok su bili mali - trebali su pomoć, a kasnije su koristili audio materijal). Ako se treba podsjetiti prvog slova, neka si napravi podsjetnik sa prvim slovima. U power pointu se to može uredno konfigurirati (morala bih potražiti svoje stare šprance, ali ne trebate ih - ako se dijete dobro služi računalom, samo će si to sastaviti).

Pisanje sastavaka - moj L. je inženjerski tip još od pelena i imao je u nižim razredima OŠ šprancu za sastavke: Uvod (3 rečenice), razrada (5-6 rečenica), zaključak (2 rečenice). Kad je krenuo u peti razred, profesor HJ je šprancu prokužio u roku 2-3 tjedna pa me pitao jesam li mu ja to smislila... Komentirao je nešto u stilu da sastavci izgledaju kao upute za korisnike. Pa istina je, hehehe, sin je čak imao uputu (razmisli, skiciraj, zapiši) i obrazac za to podijeljen u tri segmenta. Od malih nogu zna za brojenje riječi u MS Word. Ajoj, kad se samo sjetim.... Dobro je organiziran i nikada nije imao problema s pravopisom, jer to je skup pravila. Matematika - nikad problema. Jedini je iz razreda (ili čak oba razreda iz generacije) uredno upao u mat. gimnaziju.

No, dosta o mom djetetu.

Ti najbolje poznaješ svoje dijete i znat ćeš koje su njegove jake strane. To je temelj na kojem treba graditi, ono što nije napor. Kasnije se metode proširuju na ono što predstavlja napor. Ovo je dob kad si dijete nalazi najbolje načine učenja. Djeca s teškoćama tu su u prednosti (iako sada tako ne izgleda) jer to istraživanje metoda odrade u ranijoj dobi nego ostali koji mogu usvajati sadržaje "s pola guzice" i bez posebnog truda. To će se kapitalizirati kasnije.

Istražite i druge načine učenja - umne mape, prezentacije, audio materijal (ima audio udžbenika dostupnih u Knjižnici za slijepe, ako bi pomoglo)

Što se tiče ispitivanja i ocjenjivanja - vidi što bi odgovaralo, ali možeš npr. nastavnicima predložiti da se gradivo dijeli na manje cjeline, da se preferira usmeno ispitivanje, da se učenik sam može javiti, da mu prilagode font kod pismenih provjera (ne znam da li treba) i slično. Kad budete dobili dijagnozu, možda ćete dobiti i preporuke, ali to je dugotrajan proces. Ključno je dobro surađivati s osobljem škole i pridobiti ih za suradnju, kako bi SVIMA bilo lakše, a učenik postigao najbolje rezultate.

Sretno!