Individualizirani pristup u nastavi

[Peterlin]

Kakva je uopće procedura da dijete dobije individualizaciju? Tko određuje što se individualizira i zašto?

Idem u postupak dobivanja dijagoze Aspergera, službeno u bolnici.
Nakon toga planiramo zatražit naknadu za pomoć i njegu, znači čeka nas vještačenje.

I onda škola. Što njima treba? Ja vidim neke stvari koje su mu teže nego drugima, sad kad je gradivo postalo malo zahtjevnije vidim da mu je teško učiti, recimo prirodu je znao teoriju (kakvi zavičaji postoje) ali mu teško spojiti sa slikom. Pisanje sastavaka, muka. Prepricavanje isto tako.
Ide mu sve sto je konkretno, činjenice, ali primjena nekad teža.
Cijeli dan je u epizodama plakanja jer mora naučiti pjesmicu za glazbeni

Puno sitnica, ali ne znam kako to konkretizirati

Djeca te često iznenade, jer klinci s teškoćama s vremenom nađu kompenzacijske metode. Osim toga, sad je 21. stoljeće, pa treba iskoristiti tehniku koju imamo na raspolaganju. Moja djeca su se opismenila uz računalo (power point je bio zakon ) a i do dana današnjega koriste elektroničke medije za sve živo.

Organizacija radnog dana i raspored - na mobitelu i računalu (raspored u bojama, alarmi i slično) - definitivno se bolje snalaze nego ja

Učenje pjesmica napamet - ne čitajući nego slušajući (dok su bili mali - trebali su pomoć, a kasnije su koristili audio materijal). Ako se treba podsjetiti prvog slova, neka si napravi podsjetnik sa prvim slovima. U power pointu se to može uredno konfigurirati (morala bih potražiti svoje stare šprance, ali ne trebate ih - ako se dijete dobro služi računalom, samo će si to sastaviti).

Pisanje sastavaka - moj L. je inženjerski tip još od pelena i imao je u nižim razredima OŠ šprancu za sastavke: Uvod (3 rečenice), razrada (5-6 rečenica), zaključak (2 rečenice). Kad je krenuo u peti razred, profesor HJ je šprancu prokužio u roku 2-3 tjedna pa me pitao jesam li mu ja to smislila... Komentirao je nešto u stilu da sastavci izgledaju kao upute za korisnike. Pa istina je, hehehe, sin je čak imao uputu (razmisli, skiciraj, zapiši) i obrazac za to podijeljen u tri segmenta. Od malih nogu zna za brojenje riječi u MS Word. Ajoj, kad se samo sjetim.... Dobro je organiziran i nikada nije imao problema s pravopisom, jer to je skup pravila. Matematika - nikad problema. Jedini je iz razreda (ili čak oba razreda iz generacije) uredno upao u mat. gimnaziju.

No, dosta o mom djetetu.

Ti najbolje poznaješ svoje dijete i znat ćeš koje su njegove jake strane. To je temelj na kojem treba graditi, ono što nije napor. Kasnije se metode proširuju na ono što predstavlja napor. Ovo je dob kad si dijete nalazi najbolje načine učenja. Djeca s teškoćama tu su u prednosti (iako sada tako ne izgleda) jer to istraživanje metoda odrade u ranijoj dobi nego ostali koji mogu usvajati sadržaje "s pola guzice" i bez posebnog truda. To će se kapitalizirati kasnije.

Istražite i druge načine učenja - umne mape, prezentacije, audio materijal (ima audio udžbenika dostupnih u Knjižnici za slijepe, ako bi pomoglo)

Što se tiče ispitivanja i ocjenjivanja - vidi što bi odgovaralo, ali možeš npr. nastavnicima predložiti da se gradivo dijeli na manje cjeline, da se preferira usmeno ispitivanje, da se učenik sam može javiti, da mu prilagode font kod pismenih provjera (ne znam da li treba) i slično. Kad budete dobili dijagnozu, možda ćete dobiti i preporuke, ali to je dugotrajan proces. Ključno je dobro surađivati s osobljem škole i pridobiti ih za suradnju, kako bi SVIMA bilo lakše, a učenik postigao najbolje rezultate.

Sretno!

[čokolada]

Tamo gdje ćeš raditi procjenu za Asperger vjerojatno postoji multidisciplinarni tim pa pitaj njih mogu li vam napraviti timsku obradu. Gledaj da dobiješ dobre upute za nastavnike, da se precizno navede što da, a što ne. Već sama znaš što mu je potrebno pa to pri obradi navedi. Npr. ako uči pjesmicu napamet 5 dana i ne ide mu, onda nema pjesmica napamet. Ako mu nikako ne ide kronologija u povijesti, onda nema godina ili lente vremena u testu. Individualizacija bez prilagodbe sadržaja nikako nije "sve je isto, samo je veći font i širi prored" kako to vole u školama poopćiti. Postoji cijeli spektar prilagodbe metoda ispitivanja znanja.

[Peterlin]

Ovdje je lijepo opisano kako se ishodi IP:
https://lampica.hr/individualizirani-pristup-u-nastavi/

[Vrci]

Idemo u Klaićevu idući tjedan.

Kod mog L je problem da njega te neke stvari jednostavno ne zanimaju. I kad je tako onda džabe sve metode.
On je pitao zašto treba u školu, možemo li ga ispisati i školovati doma. Nije mu jasno zašto mu treba priroda, glazbeni, to je sve napor.

Kad i uči, nije koncentriran očito. Test sad zadnji isto zbrljao jer mu se ne da čitati

Danas je trebao napisati pjesmicu, to je bilo mučenje i na kraju sam mu ja djelomično pomogla jer je on samo mogao plakati i biti frustiran

Ono što ga zanima, engleski, informatika, matematika, to mu je super .

[čokolada]

Nažalost, da bi upao u školu gdje će razvijati engleski, informatiku i matematiku, treba mu relativno puno bodova, odnosno dobre ocjene iz svih predmeta.

[Vrci]

Da, znam, zato sad i mozgam kako da mu sve to olakšam. Najgore je što svi pričaju "ocjene nisu bitne" ali zapravo jesu. Jer sad stječe navike učenja. Ako sad krenu četvorke, teško da budu u 7.petice.
Baš me zanima kako će učiteljica reagirati na spomen individualizacije. Jer ona ne zna što mi doma prolazimo, vidi samo da je u prva dva razreda briljirao. Kad je znao sve što se radi i nije trebao učiti

Ali i realno, tko zna kakvi budu upisi za 5-6 godina

[Peterlin]

Da, znam, zato sad i mozgam kako da mu sve to olakšam. Najgore je što svi pričaju "ocjene nisu bitne" ali zapravo jesu. Jer sad stječe navike učenja. Ako sad krenu četvorke, teško da budu u 7.petice.
Baš me zanima kako će učiteljica reagirati na spomen individualizacije. Jer ona ne zna što mi doma prolazimo, vidi samo da je u prva dva razreda briljirao. Kad je znao sve što se radi i nije trebao učiti

Ali i realno, tko zna kakvi budu upisi za 5-6 godina

Da, ovo je bitno.

Kreni od učiteljice, jer ona ti je prvi kontakt, a i poznajete se. (Ja bih bila potpuno otvorena i rekla kakva je situacija kod kuće i iznijela svoja zapažanja: kratki interval pažnje, nemogućnost koncentracije, frustracije zbog toga-i-toga...) Obavijesti učiteljicu da ste u postupku procjene, ali da još ne znaš kakav će biti rezultat. Razmijeni informacije - vjerojatno ona zna više nego se čini. Svrha cijelog postupka je pomoći i djetetu i njoj i svim drugim učenicima. Nakon toga uključit ćete stručnu službu, odnosno tim za evaluaciju koji uključuje i školskog liječnika. Najbolje je da ONA informira stručnu službu, jer mora biti uključena u cijelu priču od početka. Učiteljica će znati je li bolje uključiti stručnu službu odmah ili kad stigne prvi nalaz. Ja bih je pitala da predloži kako bi to bilo najbolje napraviti.

Što se tiče nalaza, obično procjena nema samo jedan papir, jer timska obrada podrazumijeva više različitih stručnjaka, pa to može dulje potrajati. Tek ćete vidjeti kamo će vas dijagnostika usmjeriti - hoće li osim prilagodbe u školi trebati rad s logopedom, rehabilitatorom, psihologom... (ne znam ni ja jesam li što propustila jer nemam iskustva s ovakvim teškoćama). Kako god bilo, to je proces i treba biti otvoren za različite mogućnosti. U dobrom trenutku ste se odlučili na dijagnostiku, jer roditelji često to zanemare do pred kraj osnovne škole, a to je najčešće prekasno.

U svakom slučaju - radiš u najboljem interesu svog djeteta. Naoružaj se strpljenjem, ali to ti nije ništa novo. Put do cilja vodi malim koracima. Sretno!

[Vrci]

Za sad imamo privatni ados papir i ide na terapiju igrom već skoro godinu dana. I tu je jako napredovao, u socijalnim vještinama, u tome da lakse podnosi neuspjeh, nema više plakanja u školi, ne ometa nastavu.
Doslovce sve što je učiteljica spomenula kao problem mi smo riješili. I ona se sama iznenadila


Mislim da je više sad problem u mojoj glavi. Kako tako pametno dijete, a treba IP? Pa on sve to zna i nauci.
Hoće li ga to obilježiti negativno?

Ma ne znam opisati kaos u glavi.
On bi bio programer. Muž kaže, pa ići će u gimnaziju i na faks. A ja si mislim, nema šanse da će imati ocjene za to. Nit ga ne želim u gimnaziji.

Znam, letim daleko. Trebali bismo dan po dan. Ali baš mi neki lošiji i teži period. Zadnjih par dana baš puno radimo za školu

[čokolada]

Pomalo, nemoj kovati tako dugoročne planove, izgorjet ćeš. Tko zna kakav će sistem upisa biti, koje će se škole otvoriti za 7 godina, trendovi i pravilnici se mijenjaju.

[Peterlin]

Za sad imamo privatni ados papir i ide na terapiju igrom već skoro godinu dana. I tu je jako napredovao, u socijalnim vještinama, u tome da lakse podnosi neuspjeh, nema više plakanja u školi, ne ometa nastavu.
Doslovce sve što je učiteljica spomenula kao problem mi smo riješili. I ona se sama iznenadila


Mislim da je više sad problem u mojoj glavi. Kako tako pametno dijete, a treba IP? Pa on sve to zna i nauci.
Hoće li ga to obilježiti negativno?

Ma ne znam opisati kaos u glavi.
On bi bio programer. Muž kaže, pa ići će u gimnaziju i na faks. A ja si mislim, nema šanse da će imati ocjene za to. Nit ga ne želim u gimnaziji.

Znam, letim daleko. Trebali bismo dan po dan. Ali baš mi neki lošiji i teži period. Zadnjih par dana baš puno radimo za školu

Moj stariji je sa IP imao 5.0 cijelu osnovnu školu. Imao je rješenje od prvog razreda, jer smo mi došli na upis sa Suvagovim papirima. Nisam ništa tražila (ni znala za to u onom trenutku) ali tako je ispalo. Bez IP, ne vjerujem da bi imao tako dobar uspjeh. Mlađi nije imao baš 5.0 ali ni puno manje. Imao je dovoljno bodova da se u srednju školu mogao upisati i redovnim putem, bez predupisa.

***
Reci učiteljici da ne brineš za ovaj dio sada, nego ono što dolazi kasnije, kad se opseg gradiva značajno poveća. Moja djeca i nisu bila drugo nego obični klipani kao i svi ostali, ali mi smo radili sve što smo znali i umjeli da oni mogu iskoristiti sve svoje potencijale u sustavu koji nije idealan.

Hoće li ga to obilježiti negativno? To ovisi o vašem stavu doma. Ako vi ne mislite da je to nešto negativno, neće ni on to misliti. Moji su mislili da je to prednost. Mi smo doma odradili svoje tako da smo obojicu sinova osnažili da se zalažu za svoje ciljeve. Moj mlađi se sa svojom disleksijom u razredu borio tako da mu je ruka često bila u zraku. Što god je trebalo na ploči - vikao je MOGU JA? Tako je bilo do završetka srednje škole. Rekao mi je da lakše razumije gradivo kad radi na ploči. Nije mu padalo na pamet da se ustručava. Stariji nije toliko prodoran, ali nema šanse da on na faksu sebi ne osigura povoljne uvjete pisanja ispita. Ne preskače ništa što bi mu bilo od koristi

(Samo da napomenem - ne ide uvijek glatko. Moj mlađi je bio toliko frustriran zbog teškoća čitanja da je u nekom trenutku završio na hodočašću psihologu-psihoterapeutu zbog samoozljeđivanja. Nekako je izašao s tim na kraj i to samostalno. Mi smo bili samo podrška. Tja, sve je to život. Kakve god karte dobiješ, treba se truditi da s njima odigraš najbolje što možeš.)

Još malo o tvom djetetu. Kaže da bi bio programer - pa sjajno, postoji primjeren cilj. U TŠRB je s mojim mlađim sinom na ovaj smjer https://www.tsrb.hr/tehnicar-za-racunalstvo/ išlo još nekoliko kolega s papirima za IP. Koliko znam, školuju se uspješno i dalje.

Svom sinu pokušaj objasniti da je taj njegov cilj sjajan, aliii da bi ga postigao, postoje neki uvjeti: mora odraditi minimum gradiva drugih predmeta. Nema preskakanja. Svaka batina ima dva kraja. Život nije isključivo zona ugode. Dijete je bistro - shvatit će, možda ne od prve, ali ide to... Ako mu bude trebala dodatna motivacija, nađite mu nešto što ga veseli i u čemu može biti uspješan. Npr. vidi ima li u školi kakva izvannastavna aktivnost iz područja informatike ili robotike u koju se može uključiti. Ako može, neka se uključi u natjecanja. Moj stariji je volio ići na Infokup, ali za to mora imati mentora iz škole.

Ponekad se putem ukažu neke mogućnosti o kojima roditelji nisu imali pojma. Moji sinovi imaju svoje zanimacije koje su si više-manje sami našli (radioamateri, HFS...) a koje su im tijekom srednje škole bile psihoterapija.

Uostalom, to je stvarna škola za život - naučiti obaviti ono što ne voliš na najbrži i najbolji način, da ti ostane što više vremena za ono u čemu uživaš. Tko to uspije sa svojom djecom, nikakav daljnji uspjeh mu više ne treba.

[Lili75]

Za sad imamo privatni ados papir i ide na terapiju igrom već skoro godinu dana. I tu je jako napredovao, u socijalnim vještinama, u tome da lakse podnosi neuspjeh, nema više plakanja u školi, ne ometa nastavu.
Doslovce sve što je učiteljica spomenula kao problem mi smo riješili. I ona se sama iznenadila


Mislim da je više sad problem u mojoj glavi. Kako tako pametno dijete, a treba IP? Pa on sve to zna i nauci.
Hoće li ga to obilježiti negativno?

Ma ne znam opisati kaos u glavi.
On bi bio programer. Muž kaže, pa ići će u gimnaziju i na faks. A ja si mislim, nema šanse da će imati ocjene za to. Nit ga ne želim u gimnaziji.

Znam, letim daleko. Trebali bismo dan po dan. Ali baš mi neki lošiji i teži period. Zadnjih par dana baš puno radimo za školu

Ovo si odmah izbij iz glave al odmah. To su predrasude.
U MIOC ih se upisalo ove godine 6 s IP-ijem ako ti to nešto znači činjenično. Pa nisu djeca s IP-ijem "glupa" samo trebaju prilagodbu.

Razumijem da si trenutno malo pogubljena, al sam i sigurna da ćeš sve ti to na pravi put dovest. Uvjerena smam. Treba vremena i tebi i sinu i timu da svatko odradi svoje. Sretno Vrci!

[gracya]

Pozdrav svima, nekada ranije bila sam prisutna na ovom forumu, ali eto s obzirom na broj godina koji je prošao moglo bi se reći da sam nova . Mama sam dječaka od uskoro 10 godina koji pohađa 4 razred. Od proljeća smo u obradi na Suvagu radi slabije koncentracije i motoričkog nemira. Psihijatrica ga je opisala kao emocionalno toplog i visoko inteligentnog dječaka sa izraženim motoričkim nemirom i je dala mu je dijagnozu ADHDa, a psihologica smetnje na slušnogovornom planu i blaža odstupanja na planu vizuomotorne organizacije i koordinacije, te nam je predložila da tražimo IP. Još čekamo preglede neurologa i logopeda. Radi rada na koncentraciji i zadržavanja fokusa od proljeće ide na neurofeedback i od tada je bitno napredovao na području fokusa i koncentracije, a sada radimo na usmjeravanju motoričkog nemira. Učiteljica je rekla da je neprepoznatljiv u odnosu na prošlu godinu i da je vidljiv vrlo veliki napredak.
Ono što mi se desilo nakon nalaza psihologice je da mi se vrlo teško nositi sa svime. Ono sto je Vrci napisala potpuno opisuje i moje trenutne emocije. Potpuni kaos u glavi. Ako netko ima iskustva sa sličnim dijagnozama i ako mi netko može jasnije objasniti o čemu se radi bila bih zahvalna.

[Peterlin]

Dobrodošla na forum!

Mogu ti samo iz iskustva reći da je u početku najteže, a onda se čovjek navikne i jednostavno radi ono što je najbolje za dijete. S druge strane, uspjeh i napredak su najbolji motivatori, a to ste već iskusili. Sve bude to dobro. Sretno!

[Peterlin]

Pozdrav svima, nekada ranije bila sam prisutna na ovom forumu, ali eto s obzirom na broj godina koji je prošao moglo bi se reći da sam nova . Mama sam dječaka od uskoro 10 godina koji pohađa 4 razred. Od proljeća smo u obradi na Suvagu radi slabije koncentracije i motoričkog nemira. Psihijatrica ga je opisala kao emocionalno toplog i visoko inteligentnog dječaka sa izraženim motoričkim nemirom i je dala mu je dijagnozu ADHDa, a psihologica smetnje na slušnogovornom planu i blaža odstupanja na planu vizuomotorne organizacije i koordinacije, te nam je predložila da tražimo IP. Još čekamo preglede neurologa i logopeda. Radi rada na koncentraciji i zadržavanja fokusa od proljeće ide na neurofeedback i od tada je bitno napredovao na području fokusa i koncentracije, a sada radimo na usmjeravanju motoričkog nemira. Učiteljica je rekla da je neprepoznatljiv u odnosu na prošlu godinu i da je vidljiv vrlo veliki napredak.
Ono što mi se desilo nakon nalaza psihologice je da mi se vrlo teško nositi sa svime. Ono sto je Vrci napisala potpuno opisuje i moje trenutne emocije. Potpuni kaos u glavi. Ako netko ima iskustva sa sličnim dijagnozama i ako mi netko može jasnije objasniti o čemu se radi bila bih zahvalna.

Samo mali dodatak kako si možeš pomoći da prebrodiš nedoumice: Kad bude dijete išlo na dijagnostičke preglede, dok si tamo - porazgovaraj sa članovima stručnog tima o svojim emocijama i strahovima. Najbolje bi bilo da porazgovaraš upravo sa psihologom u vezi dijagnoze i kako se kao roditelj možeš nositi s tim, ali vjerojatno ćeš prije imati prilike porazgovarati s neurologom i logopedom kad budeš u prilici. Pitaj, imaju oni puno iskustva, jer s djecom i roditeljima rade svakodnevno.

Meni osobno je najbolja "psihoterapija" bila čekaonica. Sjedila sam s djetetom/djecom i gledala druge obitelji sa sličnim, a često i puno težim dijagnozama (Suvag je specijaliziran za gluhe osobe). Nismo sami ni jedini i nalazimo se na mjestu gdje možemo dobiti pomoć za dijete, ali i za sebe. Logoped, a i psiholog, često odvoje par minuta vremena za razgovor s roditeljem upravo o tome, jer roditelj je najvažniji član lanca potpore djetetu i s djetetom je svaki dan. Oni uredno daju upute što treba raditi, što ne treba, a to se kroji prema potrebama baš tvog djeteta. Nemoj se ustručavati postavljati pitanja.

Ako i ne uspiješ obaviti razgovor dok traju dijagnostički pregledi, kad krene terapija kod logopeda (a vjerojatno hoće), imat ćeš više prilike porazgovarati malo dulje i više puta, prema potrebi.

Meni je puno pomogao i prijatelj logoped od kojeg sam "poprečki" tražila i dobila drugo mišljenje, koje se podudaralo sa stavom Suvagovih stručnjaka. Nakon puno godina (a moja djeca su u njihovom sustavu bila negdje od 2003. do mature) mogu samo reći da Suvag ima veliku zaslugu što su moji dečki školovanje završili bez puno trauma. Dok je trajalo, činilo mi se da problema ima, ali sada s odmakom od 2 desetljeća vidim da je sve to bilo ok.

[čokolada]

Gracya, radit ćeš s djetetom i biti mu stalno pri ruci. Naći ćete metode učenja, za ono što ti ne bude išlo, angažirat ćeš pomoć. Ne daj da te preplavi panika, svi smo izdržali pa ćeš i ti. Najvažnije je da se dijete u razredu dobro osjeća, da ima 1-2 dobra prijatelja i neku ekipicu u ili van škole. I da ne zaglavi u neprihvatljivim ponašanjima ili agresiji.

[gracya]

Hvala Peterlin i Čokolada na ohrabrenju i podršci. Idemo polako ali sigurno u nove pobjede . Puno sam čitala ovih dana, educirala se. U školi smo pokrenuli zahtjev za individualiziranim pristupom. Razgovarala sam sa učiteljicom i ona je rekla da će odmah krenuti sa istim, bez obzira što još nema službeni papir. Rekla je da taj proces u školi i kod školske liječnice dulje traje, ali da u principu ako specijalisti preporuče oni prihvate. Mališa je dobro, voli školu i društvo. Prijatelje ima i u razredu i na sportu, vrlo je emotivno topao i veseo dječak. Na njegovo dugotrajnije traženje i nakon razgovora s psihologicom upisali smo ga i na tečaj gitare.

[maliprinc]

Bok,
Nova sam ovdje. Mojem sinu je dijagnosticirana disleksija, disgrafija i diskalkulja, ali ni to nije sve... zadnje smo bili na ERF krajem 2022 gdje je psihologica ga testirala i pisala:Dijagnoza: F90.2. ADHD – Kombinirana klinička slika. Nakon toga smo radili timsku u Klaićevoj gdje su bili vidno uznemirani jer smo išli na ERF (kod psihologice na obradu) pa su se našli uvrijeđeni i psihijatrica kaže nema on ADHD on je teže odgojivo dijete. U školi kaos svaki dan zapisi ljulja se , klikče, diže se, priča... Vodim ga zadnjih godinu i pol u CzMZM kod psihologa svaki tjedan (ponekad svaki drugi), psihologica tamo isto ukazuje sumnju na ADHD. Napravili smo privatno TOVA test u poliklinici Kocjan Hercigonja gdje ga nisu još niti istestirali do kraja psihologica je izašla van i rekla mama ne moramo niti čekati kraj odmah vam mogu reći da je to teži oblik iako nalaze ćete detaljne dobiti naknadno.

Rečeno nam je u Klaićevoj da dijagnozu ADHD nam može dati samo psihijatar ili neropedijatar.
S ERF-om sam bila izuzetno zadovoljna jer smo dobili detaljan nalaz na 4 stranice njihove obrade i točnih preporuka za školu (iako škola se 80% toga ne pridržava - ali to je druga tema).

E sada moje pitanje, gdje da odemo napraviti timsku a da ima psihijatar?
Ja bi najradje natrag na ERF - no imaju li oni psihijatra?
U Klaićevu ne bi jer su mi se to zadnje zamjerili jer su se nadurili jer smo mi otišli drugdje psihologu ������
Za Kukuljevićevu sam čula da pišu "špranca" nalaze... Svi koji imaju istu dijagnozu nalaz je isti.

Imam li uopće još koju alternativu?
U školi se od prošle godine kada je bio unatoč nemiru i svim ostalim poteškoćama odličan (četvrti razred), sada srozao u petom na jedva dobar.
Jednostavno profesori nemaju sluha za njegov nemir, oni tvrde da je zločest ako se ljulja ili klikče kemijskom, učiteljica mu je u 4. razredu dopuštala da se odšeće do wc-a umije i vrati; sada više ne može uopće otići na wc (ne daju pod satom). Teško se koncentrira, misli mu lete. Prije je dobio produljeno vrijeme od učiteljice sada od profesora niti jednoga ništa (pod izlikom da kreće sljedeči sat/predmet). Jedino što dobije su uvečana slova i povećan prored. Psihologica mu je dala antistres lopticu, profa iz hrvatskog mu je to uzela - jer se ne smije igrati pod satom ������

Izludit će me škola!! Ne on, njega razumijem... ali full je teško, svaki dan je neki novi zapis. ������

Mogu li negdje preko uputnice otići gdje ima psihijatar da ga istestira na ADHD?

SORY na dugačkom postu! I hvala unaprijed za bilo kakav savijet. ❤

[filip]

Jeste razmišljali da pitate u školi da dobije pomoćnika u nastavi?Možda bi mu to pomoglo.

[sirius]

Jeste razmišljali da pitate u školi da dobije pomoćnika u nastavi?Možda bi mu to pomoglo.

Pomicnik u nastavi prvi put u zivotu za dijete u 5 razredu iskljucivo zbog toga sto profesori nemaju sluha? Prilicno pogubno za samopouzdanje djeteta te dobi .
Inace , problem iz gornjeg posta se popravlja sluzbenim papirom posebnog oblika skolovanja i inzistiranjem da ga provode u skoli. Psihijatra ima Poliklinika za zastitu djece, Kukuljeviceva i Rebro.

[Peterlin]

maliprinc,
suosjećam sa situacijom...

Ni djeci bez poteškoća nije lako u petom razredu. Što učiniti?

Škola:
Kontaktiraj razrednika, učiteljicu razredne nastave i stručnu službu. Ako je učiteljica imala dobar pristup (što je očito), možda se nešto od toga može primijeniti i u predmetnoj nastavi. Ako škola ima psihologa ili pedagoga, kontaktiraj ih nakon dogovora s razrednikom. Inzistiraj na provođenju mjera koje su u nižim razredima davale dobre rezultate. Budi uporna i zagovaraj svoje dijete. Možeš imati razumijevanja za poteškoće u nastavi, ali i oni moraju imati razumijevanja za poteškoće tvog sina i naći neko rješenje koje drži vodu.

Dijagnoza:
Ako ste bili zadovoljni pristupom na ERF-u, možeš ponovno k njima ili ih barem pitaj (osobu koja je potpisala nalaz) što dalje učiniti, koga bi oni preporučili. Osobno nemam nikakva iskustva s ERF-om, ali naša osnovna škola je s njima surađivala i imali su samo riječi hvale.
Osim toga, možeš pitati obiteljskog liječnika (i/ili pedijatra ako još niste preselili karton k obiteljskom liječniku), kao i nadležnog liječnika školske medicine. To je ambulanta gdje ste išli na procjenu sposobnosti za upis u školu. Taj liječnik je dio školskog tima i vjerojatno će znati preporučiti ustanovu koja može dati odgovarajuću dijagnozu,a po potrebi i terapiju. Osim toga, vjerojatno može dati upute i osoblju škole, to je u djelokrugu rada liječnika školske medicine.

Eto, nisam baš puno pomogla, ali nadam se da ćete prevladati poteškoće prilagodbe na peti razred. Sretno!

[čokolada]

Odite u Kukuljevićevu da dobijete papir, a preporuke za školu nek budu s ERFa. I držite ih se ko pijan plota čim dobijete rješenje o posebnom obliku školovanja.

[Ema86]

Pozdrav svima, ne znam jeli na pravom mistu postavljam pitanje, pa se unaprijed ispricavam.

Kcer mi posjecuje psihijatra jer se tesko nosi s tim sto je izgubila tatu . Citam da je za sve skole osim gimnazije potrebna ljecnicka potvrda o urednoj emocionalnoj funkcionalnosti. Njoj je dijagnosticirana anksioznost, tablete nije dobila jer psihijatrica smatra da nisu potrebne vec da ostvaruje dobar napredak samo s razgovorima.

Hoce li joj to predstavljati problem za upis u srednju skolu. Receno mi je da te dijagnoze koje se vode pod F kategorijom stvaraju kasnije problem i kod zaposljavanja ako se trazi potvrda da je osoba sposobna i zdrava, dali se gledaju i ove dijagnoze iz djetinjstva?

Iskreno osoba koja mi je sve to ispricala me isprepadala i kaze da upravo zbog toga dosta roditelja ne vode dicu psihologu ili psihijatru preko uputnice, da nebi im ostalo u sistemu.

[Kosjenka]

Prvi put čujem.
Za puno poslova je potreba liječnički pregled , utvrđuje se radna sposobnost za to radno mjesto. Neke dijagnoze bi ipak trebale ostati na neki način povjerljive.
Moji su doduše oba u gimnaziji pa ne znam što se točno traži na liječničkom za upise u srednje strukovne.

[Peterlin]

Pozdrav svima, ne znam jeli na pravom mistu postavljam pitanje, pa se unaprijed ispricavam.

Kcer mi posjecuje psihijatra jer se tesko nosi s tim sto je izgubila tatu . Citam da je za sve skole osim gimnazije potrebna ljecnicka potvrda o urednoj emocionalnoj funkcionalnosti. Njoj je dijagnosticirana anksioznost, tablete nije dobila jer psihijatrica smatra da nisu potrebne vec da ostvaruje dobar napredak samo s razgovorima.

Hoce li joj to predstavljati problem za upis u srednju skolu. Receno mi je da te dijagnoze koje se vode pod F kategorijom stvaraju kasnije problem i kod zaposljavanja ako se trazi potvrda da je osoba sposobna i zdrava, dali se gledaju i ove dijagnoze iz djetinjstva?

Iskreno osoba koja mi je sve to ispricala me isprepadala i kaze da upravo zbog toga dosta roditelja ne vode dicu psihologu ili psihijatru preko uputnice, da nebi im ostalo u sistemu.

Moj mlađi sin nije s tim imao nikakvih problema pri upisu u srednju strukovnu školu, iako je zbog poteškoća (disleksija s kojom se teško nosio, samoozljeđivanje u osnovnoj školi) u osnovnoj školi išao na psihoterapiju kod psihologa psihoterapeuta. Budući da je zbog dijagnoze imao IP (teškoće čitanja), on je prije upisa u srednju prošao kompletnu provjeru zdravstvene sposobnosti i profesionalnu orijentaciju pri Zavodu za zapošljavanje (testiranje, liječnički pregled, psiholog). Nitko nije pravio nikakve probleme oko njegovih papira. Nije mi palo na pamet bilo što skrivati, imali su uvid u sve, ali nitko od toga nije pravio problem. Tražili su nas samo dodatnu dokumentaciju (zadnji nalaz) sa Srebrnjaka zbog njegove alergijske astme, ali ovo se nigdje kasnije nije spomenulo. Dijete je u jednom trenutku godinu dana išlo na psihoterapiju jer mu je trebalo i to je bilo to, svršena priča.

Doduše, to je bilo prije nekoliko godina. Ne znam da li se išta mijenjalo. Treba pitati na dva mjesta: liječnika obiteljske medicine i školskog liječnika. Stručna služba u školi isto može biti dobar izvor informacije.

[Vrijeska]

Iskreno osoba koja mi je sve to ispricala me isprepadala i kaze da upravo zbog toga dosta roditelja ne vode dicu psihologu ili psihijatru preko uputnice, da nebi im ostalo u sistemu.

Ovo "da ne bi ostalo u sistemu" odmah zaboravite!!! Pa kakvo je to razmišljanje!?!... Dijete je doživjelo neizmjernu životnu tragediju i psiholozi i psihijtri su tu da mu pomognu!

Dijagnoza F ima 80 podvrsta, od blage depresije do teške demencije, šizofrenije itd. Cjelokupno društvo stigmatizira psihički oboljele pa se osobe kojima je potrebna pomoć ne usude tražiti pomoć.
Kada dožđe do upisa u srednju školu, raspitat ćete se u školi, možete otići i na razgovor.
Prvi put čujem da dijete s anksioznošću ne bi moglo upisati strukovnu školu ... pa da je tako, svake godine bi sve više i više djece ispadalo iz sistema zbog toga.
Vjeruj mi, sve više i više djece ide kod psihologa i psihijatra jer su pishičke poteškoće u mladih u sve većem porastu.