Mislim da bi trebala potražiti psihičku pomoć, zbog sebe, i zbog djeteta. Moja je pretpostavka da te dijete voli i doživljava te kao mamu, ali ti to sebi ne dopuštaš vidjeti jer se previše grizeš. Evo npr. kako je život čudan - ja nisam dojila (isto sam htjela, polazila tečaj, čitala skripte itd.), dijete mi je privrženo, a najdraži dio mog tijela su joj moje dojke.Kad riješiš svoje stanje, puno ćeš lakše pristupiti novoj trudnoći, pomoći i borbi za dojenje i svemu.. i bit ćeš stabilnija ma što se dogodilo s dojenjem (ili bilo čim drugim) u drugoj trudnoći i porodu. Dojenje ne definira tvoj odnos s djetetom, tvoje dijete ni tebe.Sretno!