Pozdrav cure,

Da se nadovezem na temu, totalno vas razumijem. Ja sam prvih 10 mjeseci pokusavanja bila psihicki u komi. Iskreno, bilo mije tesko zivjeti sama sa sobom.

Ali nakon sto je prosla godina dana pokusavanja, morala sam zastati, i prestati se muciti. Kad mi dodju zute minute, a ima ih, sjetim se onoga tko minje najvazniji, a to je MM, i kako najvazniji odnos koji imam je s njim, moram ostati prisebna radi njega! Na kraju svega, i ako budemo imali dijete, ono ce s nama zivjeti 20ak godina, a nas dvoje cemo nadam se ostariti zajedno i taj nas odnos moramo njegovati i cuvati!

Nadam se da se skuzilo sto zelim reci!

Prijavljuem 32.dc, i ogromne bolne pms grudi, hahha, barem izgledam dobro u kupacem!