Ima li tko iskustva s oporučnim nasljeđivanjem?
Zanima me sve i dobra i loša iskustva.
Tko ne želi pisati javno, molim pp.
 |
|||
|
|
|||
Oporuka
Ima li tko iskustva s oporučnim nasljeđivanjem?
Zanima me sve i dobra i loša iskustva.
Tko ne želi pisati javno, molim pp.
Loše: Svota koju moraš platiti kod javnog bilježnika.
Ja imam u obitelji jako dobro iskustvo, ali nije rijec o klasicnoj oporuci, nego je osoba jos za zivota podijelila imovinu kako je htjela. S obzirom da je i imovine i zainteresiranih bilo dosta, sve je rijeseno jasno i na vrijeme. U suprotnom bi se sira obitelj zakrvila nakon smrti doticne osobe.
Platit moraš svakak.Cathy prvotno napisa
Loše: Svota koju moraš platiti kod javnog bilježnika.
To znam.
Zanima me ovo drugo.
Kod nas je bio slučaj da je teta napisala vlastoručno oporuku i potpisala je, ali je držala doma pa je procedura oko priznavanja iste pravovaljanom potrajalaaa iz raznoraznih razloga i spleta okolnosti.
U svakom slučaju bilo bi bolje, brže i jedostavnije da ju je ipak ovjerila kod bilježnika.
Nisam ti možda točno odgovorila što te zanima, al to je moje jedino iskustvo.
Hvala, Lili.
Dobar savjet
moje jedino iskustvo je s nonom. ona je napisala oporuku, zvala svih nas i pročitala nam i tražila da se svi s njom složimo. i da mora biti tako kako je ona zamislila jer je tako pravedno.
i jesmo.
i nije ništa ovjerila kod javnog bilježnika.
na ostavinskoj smo se opet svi složili, s time da se moja mama (to joj je bila svekrva, ostavila je sve njoj i svojoj kćeri, ali ne sve pola pola nego kako je već htjela) odmah tamo odrekla svega u korist mene i sestre, da ne platimo porez.
stan, mala mala vikendica i nešto malo zemlje.
sve je lakše kada su ljudi normalni.
i ja bih radije platila pa bila sigurna. mi imamo jako loše iskustvo - ali se radilo o stvarima izvan HR. No meni je sve oko toga bilo toliko stresno, da pokušavam zaboraviti
Moja baka je napisala oporuku obzirom na dvoje djece iz dva različita braka. Mojoj poluteti je pripalo gotovo sve,mom ocu gotovo ništa.Otac se mogao ( ali nije ) žaliti na oporuku tj. na nužnu polovinu. Baka je imala i svjedoke i ovjerenu oporuku
Znači ako se nasljednici slože, to je to. Gotova stvar.
Što ako se ne slože?
Ide se na sud.
Kako tamo stvari funkcioniraju?
Ima li tko takvo iskustvo?
Što s imovinom za vrijeme trajanja parnice?
Propada?
Tko plaća račune za to vrijeme i treba li plaćati pošto se ne zna vlasnik?
Je li netko uspio oborit oporuku iako mu nužni dio nije bio povrijeđen?
Je li to moguće?
Treba uzeti u obzir opciju koju je martinaP napisala - darovni ugovor za života. Mislim da se za prvi nasljedni red ne plaća porez, ali nisam sigurna.
Na darovni ugovor koji se radi, naravno, za života, ne plaća se porez, ako je s roditelja na dijete. Ovo znam iz vlastitog primjera od prije pola godine.
Što se tiče oporuke, imam poprilično loše iskustvo, vrlo svježe. Rukom pisana oporuka kojom supružnici sve ostavljaju onom koji nadživi. Posve valjana oporuka, ali...jedno od djece je, nakon smrti jednog roditelja, napravilo cijeli cirkus i reklo da želi svoj dio, ili će tužiti drugog roditelja da dobije odmah svoj dio (nužni dio je pola dijela koji se naslijeđuje po zakonu). Dok traje suđenje, imovina koja je predmet spora ne smije se prodati, ali se smije koristiti kao do tada.
Kako je to tužno kada umjesto tuge prevlada pohlepa.
Da. Ne vjeruješ , a onda ti se dogodi. Tužno
Beti, je li tom drugom djetetu bio povrijeđen nužni dio ili ne?
Znači za vrijeme spora se sve koristi kao do tad?
To je bitna informacija, hvala.
Da, nemojte mi, molim vas zatrpavati topik s darovnim ugovorima i sl.
Tražim informacije o oporučnom nasljeđivanju.
S razlogom.
I samo i jedino me takva iskustva zanimaju.
Ostalo znam i nije mi sporno.
Hvala.
Koliko je meni poznato svako dijete ima pravo na nuzni dio, neovisno sto pise u oporuci, niti to ovisi je li oporuka ovjerena ili ne. Ukoliko se roditelj zeli za zivota osigurati da ce naslijedivanje biti kako zeli, najbolje je potpisati ugovor o dozivotnom uzdrzavanju, to se ne moze osporiti.
Poslano sa mog LG-H850 koristeći Tapatalk
Na ugovor o doživotnom uzdržavanju se plaća porez i može se oboriti na sudu.
Upravo sam čula za jedan takav slučaj.
Ja sam postavila vrlo konkretna pitanja što me zanima pa molim iskustva i odgovore na njih.
Hvala.
Znači kod nas osoba striktno u oporuci navede svoje želje, to ovjeri, postane službeno - i svejedno nasljednici mogu osporavati i tražiti svoje (ako su isključeni)?
Meni je to strašno
Isprike ako je offtopic - ali sad i mene zanima kako se osigurati da se bez problema ispoštuju želje
Posljednje uređivanje od Vrci : 07.07.2017. at 22:50
Oporuka se moze osporiti upravo na nacin da svaki nasljednik trazi svoj nuzni dio- provjereno.
Poslano sa mog LG-H850 koristeći Tapatalk
Ali ako nije povrijeđeno pravo nužnog dijela?
Može li se onda osporavati i po kojem temelju?
Čovjek je oporučno ostavio sinu kuću a kćeri stan. Sin je osporavao oporuku smatrajući da stan više vrijedi a kuća je ionako njegova jer u njoj živi i u nju ulaže od kad se rodio. Mišljenje da je zakinut mu je bilo dovoljan temelj za osporavanje.
Sent from my SM-G920F using Tapatalk
Tako je, svašta moze biti temelj za osporavanje, samo se treba dosjetit. Od ovakvih ulaganja kao sto ergYnium spominje pa do osporavanja izvanbračne zajednice i tako... ne znaci da ce uspjeti ali moze sve odužiti. Najbolje je sve prepisati za života.
Režije stižu na ime umrloga sve dok ih ne preuzme nasljednik, znaci bilo bi dobro da onaj koji zna da ce naslijedit placa redovno i ranije, ahaha.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ok, a je li uspio u tome ili ipak ne?
Meni bliska osoba je imala sljedecu situaciju...
Roditelji su imali 2 sina, prvi je odselio (samo nekoliko km dalje) i prakticki ih posjecivao 2x godisnje. Drugi se nakon sto se zasnovao svoju obitelj desetljecima nastavio briniti o kuci, malom imanju, kad su ostarili - o roditeljima, pred kraj zivota u svojim 80-tim godinama zivjeli su sa drugim sinom, suprugom i djecom u njihovom stanu koji su brinuli o njima do smrti. Oporukom su tom sinu ostavili rusevnu kucicu, ali na vrijednoj lokaciji/gradjevinskom zemljistu, prvom sinu nista. On je digao tuzbu koja se nije rijesila nevjerojatnih 13 godina na sudu. U medjuvremenu je drugi sin preminuo, njegovi nasljednici su isli na rocista, a nakon nekog vremena se prvi sin razbolio i tada odustao od svih potrazivanja, i na kraju ipak sve prepustio nasljednicima drugog sina. Dakle, spor, tj. situacija je rijesena tako da je ovaj odustao, a ne sudskom presudom.
Užas
Saga još traje. Zadnje je sud predložio prodaju sve imovine i podjelu novaca. Na to ni jedna strana ne pristaje.
Sent from my SM-G920F using Tapatalk
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom